UN-ovu konferenciju su aktivisti ocijenili kao potpuni promašaj i uzaludno
trošenje novaca na nešto što nije donijelo nikakve konkretne poteze.
Tri dana su ministri, premijeri i predsjednici država defilirali službenim
podijem i držali pripremljene govore. U velikoj grupi se više nije pregovaralo,
možda su samo još iza kulisa, u radnim grupama, uglavljivani sitni detalji.
Završnu izjavu je brazilska vlada progurala još prije početka skupa. A iz
straha od fijaska poput onoga na konferenciji o klimi u Kopenhagenu 2009., kada
se sudionici nisu mogli dogovoriti oko završnog dokumenta, ovoga puta su svi
brže-bolje stavili svoj potpis na papir.
Ministar za okoliš Peter Altmaier (CDU) koji je predvodio njemačku
delegaciju u Rio de Janeiru izrazio je razočarenje stavom nevladinih
organizacija i udruga za zaštitu okoliša. One su, kako je rekao, samo nekoliko
tjedna prije početka summita predstavili konkretne prijedloge kao, na primjer,
zahtjev za ukidanjem subvencija za fosilna goriva. "Ali vi ne možete u
roku od nekoliko minuta ili sati mijenjati stvari, ako to niste mjesecima prije
dobro pripremili", objašnjava Altmaier.
Martin Kaiser, šef sekcije za klimatsku politiku Greenpeacea, vraća lopticu
Altmaieru tvrdeći da su Njemačka i Europa suodgovorne za činjenicu da je summit
u Riju propao: "Da je njemačkoj kancelarki i drugim europskim šefovima
država ova stvar bila važna, onda bi bili ostavili tekst završne deklaracije
otvorenim i tako ostavili mogućnost da se o bitnim točkama doista pregovara na
summitu."
Brazilska ministrica za okoliš Izabelle Teixeira decidirano odbacuje kritike
na račun konferencije. Lako je, kaže ona, tvrditi da završni dokument nije
dovoljno ambiciozan, ali "nitko ovdje nije bio voljan staviti na stol
dodatni novac".
Završna deklaracija iz Rija ima 50 stranica naslovljenih: "Budućnost
koju želimo". U stupcu stvari koje su postignute je podizanje važnosti
UN-ovog programa za zaštitu okoliša (UNEP), definiranje ciljeva održivog
razvoja do 2015. i jasna potpora "zelenoj ekonomiji". I ministar
Altmaier, međutim, priznaje da je konačan rezultat "mješovit", da
velika očekivanja nisu ispunjena i da ima razočarenja.
"Rio+20" se pokazao kao summit odgoda. Tako je odgođen dogovor oko
zaštite mora koji bi trebao regulirati prije svega ulov ribe i eksploataciju
sirovina s morskog dna. Odgođeno je i konačno definiranje ciljeva održivog
razvoja (SDGs) koji bi se nakon 2015. godine trebali voditi kao milenijski
ciljevi (MDGs). Sporazum je samo postignut oko toga da se u ciljeve održivog
razvoja (SDGs) mora uključiti i obveza industrijskih zemalja da paze u održivi
razvoj.
Međutim,
završni dokument, ostaje neprecizan: koncept bi trebao pomoći da se suzbije
siromaštvo i omogući održivi razvoij, ali konkretnih prijedloga kako to
ostvariti - nema. Nisu čak niti formulirani neki konkretni ciljevi.
Prema svim iznesenima ali nimalo konkretnim potezima možemo zaključiti da
nije bilo prevelike rasprave o konkretnim stvarima i potezima koji će se
provesti kao bi se naš planet rasteretio. Sve je ostalo nedorečeno, kao kako
postupati s fosilnim gorivima, što je s prevelikim iskorištavanjem morskih
resursa i općenito svih resursa s planete. Ostaje samo da vidimo kako će se
sljedeći summiti i konferencije odvijati. te da li će se uspjeti skupiti
hrabrosti glasno reći sve sto već dugi niz godina poručuju brojne zelene akcije
diljem svijeta.
24. 6. 2012.