Jadransko more nije tako čisto kako mi mislimo

Tim znanstvenika s PMF-a u Zagrebu, pod vodstvom dr. sci. Bojana Lazara, istraživao je tijela uginulih kornjača koje su se nasukale na obalama ili su se zaplele u ribarske mreže, a njihovi su rezultati predstavljeni u časopisu Marine Pollution Bulletin.

Utjecaj otpada na morska stvorenja još uvijek nije potpuno razjašnjen, no znanstvenici su otkrili da mnoge životinje pa i veliki sisavci, konzumiraju plastični otpad, što može ozbiljno ugroziti njihovo zdravlje.

Već i nekoliko grama plastičnih vrećica ili folija može izazvati začepljenje crijeva kornjača i uzrokovati smrt. Ispitivanja provedena na 54 kornjače pokazala su da više od jedne trećine njih u probavnom sustavu ima ostatke plastičnih vrećica, folija, konopaca, polistirenske pjene i ribarskog najlona. Jedna od analiziranih životinja progutala je čak 15 komada plastike koja joj je gotovo potpuno ispunila želudac. Iako je sav taj otpad ukupno težio tek 0,71 gram, bio je dovoljan da izazove smrt. Plastika u probavnom sustavu uzrokuje slabljenje kornjača jer zauzima mjesto predviđeno za probavu hrane.

Plitka priobalna područja sjevernog Jadrana jedno su od dvaju najvažnijih staništa u Sredozemlju za razvoj glavatih želvi koje se hrane školjkašima, rakovima i žarnjacima. Južni Jadran važno je pelagičko stanište za mlade kornjače koje prvih nekoliko godina provode u dubljim vodama. Nakon toga, životinje se premještaju u plića staništa u sjevernom Jadranu gdje nastavljaju razvoj i žive kao odrasle životinje.

'Moramo saznati više o Jadranu kako bismo pomogli glavatim želvama na njihovom putovanju cijelim Mediteranom', rekla je sudionica istraživanja, znanstvena novakinja Romana Gračan s Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu. 'Ovdje im odgovara temperatura i mala dubina vode jer im omogućava da se hrane stanovnicima morskog dna.'

Koncentracija otpada na dnu Jadrana među najvišima je u Europi nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora. Otpad u Jadransko more baca oko četiri milijuna ljudi koji žive uz njegove obale, a taj se broj tijekom turističke sezone gotovo ušesterostruči. Jadran je malo i zatvoreno more koje s Jonskim i Sredozemnim povezuju Otrantska vrata široka tek 70 kilometara.

Glavate želve su svežderi i jedu različite vrste hrane na različitim dubinama. U dubokim vodama Mediterana u kojima ne mogu dosegnuti dno, hrane se životinjama koje plutaju. No u plićacima su im dostupne veće morske životinje s dna. Nažalost, ondje pojedu i velike količine smeća. Kemijsko zagađenje Jadrana istražuje se već 30 godina i ima ključnu ulogu za Mediteran. Stručnjaci se nadaju da će nova studija koja je pokazala osjetljivost kornjača na plastiku pokrenuti ozbiljnije projekte za očuvanje mora. 'Glavate želve su svežderi koji jedu gotovo sve na što naiđu, a plastika se jako dugo zadržava na dnu. Navikli smo misliti o našem moru kao čistom, no istina je drukčija', rekla je za tportal ing. biologije Gračan.

'Rijeka Po donosi u Jadran dosta žive i toksičnih metala. Jedno naše nedavno objavljeno istraživanje glavatih želvi pokazalo je da se teški metali talože u njihovim tkivima. Glavni izvor tog zagađenja je industrija u susjednoj Italiji. Ondje su donedavno radili rudnici žive i olova. Za plastiku smo pak zaslužni svi, uključujući turiste. Ona stiže s plaža, brodova, turističkih brodica i iz rijeka, a budući da je more plitko, sve se zadržava. Vrećicama trebaju desetljeća da se raspadnu, a čak i kada se razgrađuju, polimeri ispuštaju toksične tvari. Nisu ugrožene samo glavate želve. Nedavno su u Jadranu pronađeni i neki kitovi kod kojih je utvrđen isti problem, a vjeruje se da je jedan čak i uginuo zbog plastike. Trebalo bi osvijestiti građane i turiste te pokrenuti vlasti da vode više računa o čišćenju gradova, otpadnih voda, plaža i morskog dna. Nažalost, bojim se da se, unatoč alarmantnim rezultatima, kod nas neće puno poduzeti', zaključila je Gračan.