Iako se moderna elektronička i informatička industrija ubrzano razvija, za neke od njih znanstvenici upozoravaju da i nisu tako bezazlene kako na prvi pogled izgledaju. I predviđaju nimalo svijetlu budućnost u kojoj bi svaki naš korak, impuls, treptaj mogao biti pomno nadgledan i kontroliran.
Istina, do sada smo se nagledali futurističkih antiutopijskih vizija u kojima zatvoreni tehnokratski sustavi budućnosti, prema totalitarnom modelu Velikog brata, strogo uređuju i nadgledaju život svojih žitelja. No trend s elektroničkim čipiranjem roba, životinja i ljudi koji se u svijetu rabi i razvija posljednjih desetak godina upućuje na nimalo zahvalnu mogućnost da se takve futurističke vizije u budućnosti počnu ostvarivati. Najprije u zatvorenim sustavima poput vojnih, obavještajno-diplomatskih, sigurnosnih, zatvorskih. Potom u znanstveno-istraživačkim, zdravstvenim i gospodarskim ustanovama. Na posljetku, strategijom sužavanja koncentričnih krugova, a sve pod fasadom bolje sigurnosne umreženosti, u sve manjim zajednicama do obitelji i pojedinaca.
Dr. Igor Čatić, znanstvenik koji se već godinama bavi etičkim pitanjima i dvojbama u pogledu svih vrsta tehničkih implantata kojima se pokušavaju poboljšati, nadomjestiti ili razviti ljudske sposobnosti i potencijali, prokomentirao je za Vjesnik pitanje čipiranja putem ugradnje elektroničkih implantata.
Proizvodi i životinje su već čipirani
Kako to obično biva počelo se na bezazlen način, čipiranjem proizvoda. Danas se milijuni konzumentskih proizvoda satelitski prate uz pomoć malih radiofrekvencijskidentifikacijskih čipova (RFID).
"Jedno od najvećih dostignuća suvremene tehnike je uporaba RFID-čipova u logistici. To omogućuje bržu identifikaciju pojedinog tereta. Međutim, ti se čipovi upotrebljavaju i za druge namjene, npr. da se zna stanje i geografski položaj proizvoda. To je tehnički opravdano rješenje, a etički i društveno prihvatljivo", smatra dr. Čatić.
Međutim, vrlo brzo se nastavilo s čipiranjem životinja. Nije nikakva tajna da se već godinama u kućne ljubimce implantiraju minijaturni identifikacijski mikročipovi kako bi se lakše pratilo njihovo kretanje. Od toga do eksperimentalnog i dobrovoljnog čipiranja ljudi bio je samo mali korak. Zakonska regulativa koja se nije striktno i precizno odredila prema etičkoj dopustivosti tog čina prešutno je išla na ruku »pionirima« koji su čipiranje ljudi prihvatili kao normalan i samorazumljiv korak dalje u sveprisutnoj infiltraciji vrhunske tehnike u ljudski život i organizam.
"Pomalo sarkastično, životinje su starije od ljudi pa ih se počelo prije čipirati. O etičkim dvojbama čipiranja ljudi na ovom prostoru raspravlja se barem od početka 2002. kad je emitirana jedna televizijska emisija o toj temi. Tada još nije bilo čipiranih ljudi. Prvo čipiranje dogodilo se nekoliko mjeseci poslije. Danas vjerojatno nitko ne zna koliko ih je čipirano. Prema tome, čipiranje je već među nama", kaže Čatić.
VIP elite plaćaju za čipiranje
Rečeno potvrđuju na zapadu sve raširenije ekskluzivne skupine pripadnika ekskluzivnih klubova za koje dobrovoljno čipiranje predstavlja prepoznatljiv statusni simbol, za koji su spremni dodatno platiti. Je li riječ o kulturnom trendu, društvenom prestižu ili nečem trećem?
"Da, neki žele da ih se čipira, poput zlatne mladeži u Amsterdamu. Njima ugradnja čipova omogućuje da postanu VIP, npr. u diskotekama. Čini mi se da je u ovom trenutku riječ o društvenom prestižu. Hoće li to postati kulturnim trendom, to je drugo pitanje. Čipiranje ljudi, bilo kakvom vrstom čipova, je nešto što sigurno zabrinjava, ali se bojim da će ono u nekim slučajevima biti primijenjeno. Osobito za neke službe, kao što je to svjedočio film o Jamesu Bondu 'Casino Royal' ", ističe Čatić.
Jedno od zabrinjavajućih predviđanja pretpostavlja da će čipiranje vrlo skoro ući i u zdravstveni sustav kako bi se lakše pratilo zdravstveno stanje bolesnika. Međutim, postavlja se pitanje kakvim bi to posljedicama rezultiralo i kako bi se one mogle preduhitriti. Sugovornik napominje da je u Sjedinjenim Američkim Državama još 2004. započela zakonodavna akcija čipiranja svih korisnika zdravstvenog sustava, ali do sada nije dala rezultata. "Što ne znači da neće jednog dana i dati, metodom koju je opisao Noam Chomsky pod nazivom 'Postupnost promjena' ", mišljenja je Čatić. Sve je više kritičara koji upozoravaju na to kako postoje indicije da će se takvi oblici praćenja u bliskoj budućnosti iz sigurnosnih razloga primjenjivati na ljudima i bez njihova pristanka. Tehnička rješenja za to postoje i tko može jamčiti da zakoni uskoro tako nešto neće i legalizirati. Neki kritičari misle da postoji realna opasnost da se obvezno čipiranje najprije provede na kriminalcima, a potom pomalo, uz pomoć propagande, na politički i društveno nepoćudnim pojedincima te na posljetku (pod egidom sigurnosnih mjera) na zaposlenicima važnih sektora, njihovim obiteljima i djeci. Zvuči li to suviše fantastično, ima li temelja za takve bojazni?
Činjenice pokazuju da ima. Primjera radi, prije osam godina ured meksičkog državnog tajnika započeo je s čipiranjem zaposlenika kako bi kontrolirao pristup važnim podacima. Čeka li to uskoro sve zaposlenike u upravnim, tehnološkim, vojnim, znanstveno-istraživačkim sektorima od posebne državne važnosti?
"Ovih dana pojavio se tekst glasovitog Noama Chomskog o medijskim manipulacijama. Jedna od njih je nazvana 'Postupnost promjena'. Želi li se nametnuti nešto javnosti, treba to uvoditi postupno, 'na žličicu', mjesecima i godinama. Promjene koje bi se izvele naglo, izazvale bi otpor, pa se provode malim koracima. Svijet se tako s vremenom mijenja, a da se pritom ne budi svijest o promjenama. Ne samo usput, tako se javnost pripremala da sve mora biti 'bio' i prirodno, pa se sada sve umjetno uzgojeno, nudi kao prirodno. Pri čipiranju ljudi, vjerojatni redoslijed bit će: osuđenici, pedofili i slične društveno dvojbene osobe, zatim djeca, vojska, službe i napokon odrasli", smatra sugovornik.
Opasnosti od čipiranja
Što se pak tiče mogućih štetnih nuspojava čipiranja, Čatić podsjeća na slučaj dr. Marka Gassona koji je ugradio čip u ruku. Koristio ga je za svakodnevne funkcije - da njime otključava vrata, aktivira mobitel i pohranjuje podatke, kao da u sebi ima pravo malo računalo. Ali se na posljetku zarazio računalnim virusom, piše Vjesnik. "Ugradnja čipova nije sigurno bezopasna. A ne vjerujem da trenutačno postoje objavljeni rezultati o posljedicama ugradnje, premda se u nekim tekstovima upućivalo na probleme duljeg nošenja čipova", kaže Čatić.
U tom kontekstu on upozorava kako je potpuno nejasno što znači projekt Europske unije pod vodstvom prof. H. Markrama, odobren sredinom 2011.
"Naime, u tom projektu nastoje se prenijeti funkcije ljudskog mozga u računalo. Projekt u kojem sudjeluje devet zemalja, na kojem će raditi 1000 doktoranada, stajat će milijardu eura. Rok završetka je 2023. Logičan je zaključak da će se nešto od toga prenijeti i na čipove."
Trebamo li već sada razmišljati o zakonima koji će kontrolirati i regulirati primjenu tog područja tehnologije koja se ubrzano razvija i na taj način na vrijeme izbjeći mogućnost da se jednog dana probudimo u orwelovskom društvu potpune kontrole?
Dr. Čatić smatra da se svakako trebamo pripremiti za takav razvoj događaja.
1. 2. 2012.