Ove subote, 18. svibnja, u GK Jabuka održat će se večer Alkemija, nazvana prema kultnom programu kojeg je 80-ih u tom klubu vodio DJ Alen Kosanović.
"Nađimo ono što još nismo čuli, ovo je dojadilo", muzički je moto Alena Kosanovića. Još kao tinejdžer smucao se po legedarnom klubu Jabuka, skupljao boce, radio na garderobi i blagajni da bi 1981. već s 18 godina postao DJ te idućih 10 godina održavao kultni program Alkemija. Uvijek u potrazi za svom dobrom glazbom, Alen i danas istražuje muzičke dragulje sa svih strana svijeta i povremeno se vrati za Jabukin pult. Tako će biti i ove subote, 18. svibnja kad će u obnovljenoj Alkemiji snage udružiti s drugom glazbenom legendom, Felverom. U počecima je, kaže, na njega utjecalo puno toga.   

“Imao sam sreću da mi je stariji bratić, otišavši na studij u Kanadu, ostavio kao klincu gramofon, pojačalo, zvučnike te 500-tinjak ploča. Tada se na Radio Zagrebu nije previše toga moglo čuti pa je tijekom godina krenulo preslušavanje fonoteke. Naravno, tu je selektor bio sam vizual ploče. Iskustveno sam utvrdio da ono što vizualno odskače, odskače i slušno. To pravilo nastavio sam koristiti i u kasnijim fazama, a pogotovo u početku 80-ih. Vrijedilo je“, ističe Kosanović.   

U bratićevoj fonoteci nalazilo se gotovo sve dotad bitno - od Elvisa i Beatlesa, Stonesa do Milesa Davisa i početaka elektronike. “Nakon ulaska u magiju Floyda, Yes i Genesis, još uvijek pamtim kako me puknulo kad sam prvi puta stavio Riders on The Storm od The Doors, ili zvuk sintesajzera i novih vibracija s Autobahn od Kraftwerka, ili nepreglednih pučina Oxygene Jean Michela Jarrea. Blues je bio OK, ali malo dosadan za mladca pa je Stomp And Buck Dance od The Crusaders postavio ritam i plesnost u fokus”, navodi Kosanović.   

Počeo je izlaziti van, pa tako i u Jabuku koja mu je bila u kvartu. Ondje je tada puštao Dule, koji je u Beču nabavljao najbolju mjuzu, a imao je i svog skauta u New Yorku sa zadatkom otkrivanja bitno pomaknutih stvari. “Donio je on i prvi čudesno izgledajući kričavi žuti album B-52's, daleko prije no što su ga otkrili i svjetski lovci na zvukove. Čuvši njihov Planet Claire i Mongoloid od Devo, naš svijet se potpuno promijenio. Dule je frendovima i meni davao da odradimo svoj blok pa smo razbijali s kolosalnom Being Boiled od The Human League, Natural’s Not In it od Gang Of Four ili Money od Flying Lizards. Ta energija i ludilo tresu do danas.”   

Prateći Džuboks magazin, Kosanović i ekipa počeli su naručivati ploče iz Londona. Lagano su preuzimali pult, a nakon Duletovog odlaska zavladali klubom na Jabukovcu. “Putuje se u Trst samo po ploče. Metodom vizualnog prepoznavanja muzike kupuju se prvi Level 42 i Prince. Nitko nikad čuo za te likove. Princeov Controversy nas baca u trans produkcije i space funka. Naravno, nakon silnih Talking Headsa, Stranglersa, Joy Division, košarice punka uz The Clash, Sex Pistols, stiže Jezebel Spirit Bryana Enoa i Davida Byrnea te općenito cijeli My Life in the Bush of Ghosts. Taj album se posebno urezuje u mozak.”    

Stvari se sofisticiraju, slijedi vrijeme novog romantizma, pa bendovi poput Japan i DAF, a onda i New Order s tada šokantnom Blue Monday, veli Kosanović. "Budi se tada mrak, a stiže i Dark Dance u naš klub s mladim snagama i novim zvucima. S njima i The Cure, Bauhaus te nezaboravna opereta Love Like Blood od The Killing Joke. Stiže nakon toga i house. Sve je bolje i bolje i neozbiljnije. The KLF mi nekako i svečano zatvaraju dekadu s What Time iz Love", kaže pokretač Alkemije.   

Osamdesete su, po Kosanoviću, bile pravi muzički Babilon. Scena je brujala svirkama i novim bendovima, a produkcija je dovedena do savršenstva. "Problem je što je danas teško dostići standard 80-ih. Stvari su se jednostavno razvodnile i danas je muzika jeftina i besplatna kulisa. Samo je skineš s neta, prežvačeš i baciš, pa ideš dalje. U Jabuku si išao čuti novu dobru muziku, koju si mogao čuti i na radiju. Imao si dobar filter do svog uha, ali i sve informacije kako se snaći dalje. Filtera danas nema i prepušten si sam sebi uz skromno vrijeme koje ti je sistem ostavio. Zato su na kraju i DJ-evi postali megazvijezde što je apsurd”, ističe dugogodišnji DJ Jabuke.  

S njime se slaže i Felver, doajen hrvatske elektroničke scene, koji u posljednje vrijeme, unatoč svom uobičajenom house i techno repertoaru, često nastupi s prilagođenim zvukom i u Jabuci. Uživajući u nepreglednom bogatstvu zvukova, ova dvojica spremaju za subotu pravu glazbenu alkemiju. Ulaz je slobodan.

(Urban Cult)
17. 5. 2019.