Autonomni kulturni centar kroz program galerija Siva poziva vas na otvaranje izložbe riječkog autora Davora Dundare – Šareni mrak.  Otvorenje izložbe predviđeno je za četvrtak 11.travnja  2019. od 20.00 sati u galeriji Siva, Pierottijeva 11 (Medika). Izložba je otvorena do 16.travnja, svaki dan, osim nedjelje od 17.00 – 20.00. sati.
U galeriji Siva autor će se predstaviti asemblaž skulpturama, kombiniranom tehnikom ( žica, industrijski otpad, organski otpad, ljepila, plastične smjese,  beton...) "Šareni mrak" retrospektivna je  izložba  asemblaž skulptura stvaranih kroz nekonvencionalni spoj raznih tehnika spajanja bojanja i modeliranja raznovrsnih materijala te izobličavanja i prenamjene nađenog industrijskog i organskog otpada... Na izložbi se predstavlja (broj radova)skulptura stvaranih u razdoblju od 1995- 2017.... Skulpture su bez naziva. Radovi su nastali kroz slobodan asocijacijski proces nadogradnje bez unaprijed planiranja nastali su slijedeći iracionalne izvore inspiracije i posvećenosti… kroz procese devijacije i  izobličavanja slika svijeta, mikro i makro razine…     

Davor Dundara, rođen je u Rijeci 1976. Umjetnost kojom se bavi ne proizlazi iz akademskog pristupa, ne oslanja se na utjecaj uzora, ne teži nekom određenom cilju. Koristi sve dostupne medije; glazbu, performans, fotografiju, literarno izražavanje, likovnu umjetnost (ready made skulpture, kolaži, slike, keramika, odljevi...) kao instrument u stvaranju jedne neraskidive cjeline. Autor smatra da je njegovo stvaranje počelo  rođenjem jer ne pamti dan kada se počeo baviti umjetnošću, a neizrecivi koncept nesvjesno se formirao u njemu mnogo prije nego sam uopće spoznao značenje riječi umjetnost.           

S odlaskom u srednju školu 1990. godine u društvu nekolicine kreativnih prijatelja formira se mali literarno-dramsko-likovno-glazbeni kružok koji postupno prerasta u band i multimedijalni projekt (koji osim glazbe uključuje performans, poeziju i vizualnu umjetnost) imenom Les Fleurs du mal. Stvaralaštvo mu polako postaje opsesija koja se sve više počinje osvješćivati, tako njegova soba polako postaje mali atelje i izložba. Iz tradicije L.F.D.M (koji se 1995 pojavljuje, u nešto promijenjenoj postavi u inkarnaciji Sto bombažnih vatiranih palčk) nastaju Adapteri, multimedijalni projekt koji aktivno djeluje od 1999. do 2006. godine. Glavne odrednice ovoga projekta bile su u multimedijalnosti, spontanom umjetničkom moment automatizmu, individualnosti, estetici bizarnog i ekscentričnog.  

U razdoblju od 1993 do 2003, aktivno svira bas gitaru u art metal bandu Zli grč, također, jedan je od utemeljitelja... Nakon raspada Adaptera krenuo je okupljati ljude za novi projekt istog koncepta (koji će objedinjavati glazbu, poeziju, umjetnost performansa i ostale oblike kreativnog izražavanja kroz spontani pristup).Cijelo vrijeme aktivno se bavi individualnim radom na skulpturama i performansima (na ulicama brojnih gradova, na nastupima Adaptera, te kasnije, na brojnim art manifestacijama po galerijskim prostorima ili u sklopu rock festivala), crta, slika. modelira i radi kolaže, svira, dizajnira i uređuje svoj životni prostor i atelje te povremeno piše i fotografira. 

Svoje likovne radove izlagao je po skupnim i samostalnim izložbama. Također, radio je kostimografiju i scenografiju Adaptera, uz ravnanje projektom i sudjelovanje u grupnom glazbeno-scenskom radu. Također i scenografiju pozornice za rock-art festivale Strašni Riječani(Zagreb, klub Močvara, 2006) i Metalom protiv maškara(Rijeka, klub Točka, 2004) i za bendove  Pogreb X i Po metra crijeva s kojima je i  nastupao (izvedba performansa) te režiju, scenografiju i kostimografiju za eksperimentalnu predstavu Adaptera - Oni koji lupaju. Radio također ulične performanse na ulicama Berlina i Amsterdama (nakon posljednjega uličnog performansa u Amsterdamu priveden u policijsku postaju). 

Stalni izložbeni postav njegovih radova postavljen je u autorovom stanu u Rijeci, pretvorenom u (anti)muzej. Dotični likovni radovi su nastali kroz slobodan asocijaciski proces nadogradnje bez unaprijed planiranja, te predstavljaju refleksije autorovog nesvjesnog, kolektivnog nesvjesnog, odbljesak devijantne stvarnosti oko njega samoga kroz ono u njemu... Namjera je pružiti uvid u skrivene mračne kutove uma, prikazati kroz konfuznu i bizarnu estetiku moj pogled na skriveni svijet u njemu i oko njega samoga  te potaknuti promatrača na slobodne asocijacije i kroz iste otkrivanje sličnih skrivenih svjetova u njemu samome.       

Dundarini performansi mogu se opisati kao određeni spontani prikaz oslobođenja podsvijesti od okova razuma i rađanja kreativnosti iz kaosa i ništavila, uglavnom su  kontemplativnog i asocijativnog karaktera i autor prepušta razmišljanja publici i kritici, jer radi se o improvizacijskom i automatskom postupku, koji se uglavnom svodi na poistovjećivanje sa određenim psihotičnim situacijama koje prezentira, a glavni lajtmotiv njegove umjetnosti ionako su slobodne asocijacije... 

Kroz te čudovišne, ritualne transformacije i poistovjećivanja autorovo tijelo također postaje medij izražavanja a um prolazi svojevrsnu auto psihoterapiju. U toj atmosferi na rubu jezivog i smiješnog gube se granice između stvarnog i nestvarnog; pokazuje se izokrenuta slika svijeta u kojoj je besmisao jedini zakon i koji je (baš poput snova, halucinacija ili proročkih vizija) moguće razumjeti jedino intuitivno, uz odbacivanje logike. To su malo i rijetko unaprijed isplanirani (osim u grubim konturama), uglavnom dosta radikalni nastupi i svode se na impulzivno i automatsko ponašanje uz apsurdnu i bizarnu estetiku.      


(Sanja Burlović)
11. 4. 2019.