Ovogodišnji
program kino Tuškanac otvara kompletnom retrospektivom od osam filmova velikog
sovjetskog redatelja pod nazivom Meditativni film Andreja Tarkovskog.
Program započinje u ponedjeljak
Stalkerom
(1979), njegovim drugim znanstveno-fantastičnim filmom koji je stekao kultni
status. Blago oslonjen na roman Piknik
pokraj puta braće Strugacki, Stalker
je vjerojatno najčišći primjer autorovog temeljnog narativnog postupka -
arhetipskog modela putovanja, „koje se ostvaruje kao fizičko i duhovno kretanje
kroz prostor i vrijeme, materijalnu zbilju i mentalne predodžbe, kroz
neprestano suočavanje s nužnošću tumačenja doživljenog i viđenog“, a kao i
ostali autorovi filmovi, i ovaj se sastoji od brojnih kadrova-sekvenci. Riječ
je o iznimnom ostvarenju s nizom antologijskih prizora, filmu koji se bavi
esencijom čovjeka, njegovim uspomenama, strahovima, maštom, paradoksima i onim
nedohvatljivim za čim vječno i uzaludno čezne.
Retrospektiva se nastavlja u utorak s Nostalgijom
(1983), prvim redateljevim filmom snimljenim izvan Sovjetskog Saveza, čiji
scenarij je napisao sa slavnim talijanskim scenaristom Toninom Guerrom. Film je
u Cannesu osvojio nagradu za režiju, FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija, a
autobiografski je temeljen na autorovim vlastitim osjećajima za vrijeme
izbivanja iz Rusije. Tarkovski je sam medij filma, kao vizualni trag onog čega
više nema, smatrao imanentno nostalgičnim, dok je samu nostalgiju primarno
vidio kao odnos prema domovini: „nostalgija je složen osjećaj koji miješa
ljubav prema domovini s melankolijom bivanja daleko od nje“. Film je znamenit
po fascinantnom vizualnom stilu i povezivanju zamišljenog i realnog, jave i
snova, sadašnjosti i prošlosti, odnosno dovođenju u istu ontološku razinu
različitih kategorija.
U srijedu slijedi Zrcalo
(1975), najintimniji film Tarkovskog i ujedno njegovo najeksperimentalnije
ostvarenje, izrazito poetično i asocijativno, sastavljeno od krhotina sjećanja,
snova, zamišljaja i autentičnih dokumentarnih (arhivskih) prizora, neke vrste
toka svijesti, tj. filmskog ekvivalenta tzv. romana struje svijesti. Naracija,
radikalno nelinearna, postoji samo u fragmentima, a koliko je film osoban
svjedoči ne samo činjenica da je umnogome oslonjen na sjećanja i tada aktualno
stanje samog Tarkovskog, nego i to da se u filmu pojavljuju njegova majka i
supruga, te stihovi njegova oca, uglednog pjesnika Arsenija Tarkovskog, koji ih
sam i čita. Slabo primljen u vrijeme izlaska, film se danas smatra jednim od
vrhunaca autorova opusa, a po nekim istraživanjima većini Rusa ovo je najdraži
film Tarkovskog.
Na rasporedu u četvrtak su dva filma u istom terminu. Prvi je Tarkovskijev
diplomski rad, srednjemetražni Parni
valjak i violina (1961), a potom slijedi Ivanovo djetinjstvo (1962),
njegov debitantski cjelovečernji film koji je izazvao senzacionalan odjek i
smjesta ga lansirao u prvi red svjetskih art filmaša. Vizualno zadivljujuć,
film je istovremeno i jedan od najsnažnijih krikova protiv rata u povijesti
kinematografije i jedno od najuznemirujućijih djela u istoj toj povijesti.
Premijerno prikazan na festivalu u Veneciji gdje je osvojio Zlatnog lava za
najbolji film, film su autori poput Ingmara Bergmana, Sergeja Paradžanova i
Krzysztofa Kieślowskog visoko cijenili i navodili da je utjecao na njihov rad,
a bio je i komercijalni uspjeh – u Sovjetskom Savezu gledalo ga je više od 16
milijuna kino posjetitelja.
U petak slijedi Solaris
(1972), jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmova u povijesti žanra
znanstvene fantastike i najgledaniji autorov rad izvan Sovjetskog Saveza. Film
je adaptacija istoimenog romana Stanisława Lema, a Tarkovski ga je snimio u
želji da filmskom žanru SF-a da umjetnički dignitet, obzirom da je ruski genij čak
i o ultimativnom remek-djelu Stanleyja Kubricka 2001: Odiseja u svemiru imao nepovoljno
mišljenje. Iako je Tarkovski kasnije smatrao kako umjetnički nije ispunio ono
čemu je stremio, Solaris je transmedijalnim sponama sa slikarstvom Petera
Bruegela starijeg i Cervantesovom književnošću, kao i uporabom Bachove glazbe,
te zadivljujućom vizualno-auditivnom izvedbom kao i snažnim meditativnim i
metafizičkim sugestijama s dozom tarkovskijevskog onirizma, vrhunac umjetničke
sumblimnosti u SF žanru.
Subotnji program donosi Žrtvu (1986), posljednji film
Tarkovskog kojeg je snimio u Švedskoj. Švedski filmski institut pozvao je
slavnog režisera da snima u domovini njegova omiljenog sineasta Ingmara
Bergmana, a Tarkovski je angažirao jednog od omiljenih Bergmanovih glumaca,
Erlanda Josephsona, i omiljena Bergmanova snimatelja Svena Nykvista, kao i
scenografkinju Annu Asp koja je s Bergmanom surađivali na Jesenjoj sonati te bila
nagrađena Oscarom za Fanny
i Aleksander, a uz to je i jedan od Bergmanovih sinova, Daniel,
radio kao asistent kamere. U vrijeme snimanja Tarkovski je nažalost već bolovao
od karcinoma pluća, a iako je uspio montirati film, nije uspio prisustvovati
njegovoj premijeri u Cannesu gdje je dobio Veliku nagradu žirija, nagradu na
najbolji umjetnički doprinos, nagradu ekumenskog žirija i nagradu međunarodne
kritike.
Retrospektiva završava u nedjelju antologijskom povijesnom biografskom dramom Andrej Rubljov (1966),
u Cannesu tri godine kasnije ovjenčanom nagradom međunarodne kritike FIPRESCI,
površno temeljenom na životu glasovitog ruskog ikonopisca i najvažnijeg ruskog
srednjovjekovnog slikara. Na širem planu Tarkovski realistično prikazuje život
u srednjovjekovnoj Rusiji, a pritom na slojevit i promišljen način, s osloncem
na iznimno sugestivnu režiju i dojmljivu poetičnost, tematizira pitanja vjere,
umjetničke slobode, autodidaktizma umjetnika te stvaranja umjetničkih djela pod
represivnim režimom. Zbog svega navedenog, kao i zbog određenih političkih
motiva, film nakon premijere u Moskvi nije bio distribuiran, a nakon što je
1969. prikazan u Cannesu, dvije godine kasnije je cenzurirana verzija puštena u
kino-distribuciju u Sovjetskom Savezu.
Portreti:
Meditativni film Andreja Tarkovskog
Ponedjeljak, 04.01.
19:00
Stalker / Stalker (1979), 162'
Utorak, 05.01.
19:00
Nostalgija / Nostalgia (1983), 125'
Srijeda, 06.01.
19:00
Zrcalo / Zerkalo (1975), 107'
Četvrtak, 07.01.
19:00
Parni valjak i violina / Katok
i skripka (1961), 46'
Ivanovo djetinjstvo /
Ivanovo detstvo (1962), 84'
Petak, 08.01.
19:00
Solaris / Solyaris (1972), 167'
Subota, 09.01.
19:00
Žrtva / Offret (1986), 149'
Nedjelja, 10.01.
19:00
Andrej Rubljov / Andrey Rublev (1966), 183'
Svi filmovi imaju hrvatske podnaslove.
Cijena ulaznice iznosi 25 kuna.
(Urban Cult)
4. 1. 2021.