Zoran Ferić, poznati je i cijenjeni hrvatski književnik,
odavno s uspjehom objavljuje, što nije nevažno. Nedavno je zagrebački VBZ
objavio njegovu novu knjigu,roman Putujuće kazalište u biblioteci Ambrozija.
Prije dosta godina, čitao sam gotovo svaku knjigu trojca,
Goran Tribuson, Miljenko Jergović i Zoran Ferić. Doista sam se veselio svakoj
njihovoj novoj knjizi i uživao u čitanju.
Naravno, uvijek se pojavljuju novi izazovi i rekli bi,
superiorni načini privlačenja, no ostao sam vjeran Robertu Gravesu, Dylanu
Thomasu, unatoč razornoj moći računala.
Ferić piše vješto i lako i imate neprijeporan dojam dok
čitate ovaj roman, kako sam autor
izgovara napisane rečenice, dok vi u šutnji plovite piščevim mislima.
Pred nama je saga o njegovoj obitelji kroz dvadeseto
stoljeće( ponekad mi se čini kako još uvijek nismo danas, u stvarnosti izašli
iz prošlog stoljeća i čiji nam se repovi neprestano moraju oko naših nogu koje
bi rado krenule dalje, u budućnost) i
velikim i malim ratovima,tragedijama i emocijama, nesrećama i kobima,izmišljenim
i stvarnim suprotnostima,prepletanju ljudskih sudbina širom Hrvatske,Europe ali
i dalje.
Samo jedna uputa čitatelju, nikako ne odustati, jer roman
ima gotovo 500 stranica, a neki će mi reći, danas je previše informacija, one
moraju biti kratke, jezgrovite a ne kao nekada, referati na plenumima, jezivo dugi kao i svaki
ozbiljniji tekst u novinama u istom vremenu, davnom.
Vrijedi izdržati,izdržite
sve dok vas ne povuče magično i
nadahnuto ispričana povijest, o vremenu i ljudima i njihovim neizbježnim
sudbinama.
Ovaj je roman izvrsna kronika i o vremenu i o ljudima, o
događajima i sanjarenjima.
(Miroslav
Pelikan)
14. 12. 2020.