Urban Cult
Izložbe
marketing

NEP / NOVA EVROPA: Kunst ist zeitlos • Europa endlos

U petak 19. lipnja od 18 do 21 sat pridružite nam se u HDD galeriji na otvorenju izložbe „NEP / NOVA EVROPA: Kunst ist Zeitlos • Europa endlos“, posvećene intermedijskom projektu Nova Evropa i istoimenom kolektivu (Dejan Kršić, Jane Štravs, Gordana Brzović) koji je od ranih 1980-ih do početka 1990-ih djelovao na razmeđu grafičkog dizajna, medijske umjetnosti, teorije, nezavisnog izdavaštva, eksperimentalne glazbe i videa. Izložba daje presjek NEP-ovih aktivnosti i artefakata – fanzina, xerox grafika, kolaža, plakata, fotografija, dizajna publikacija i glazbenih albuma – a povodom nje otisnuta je i grafička mapa uz današnje refleksije na taj projekt iz vizure njegovih protagonista, suvremenika, kao i dizajnera i umjetnika novih generacija. Kustos izložbe je Marko Golub.
Iz teksta Marka Goluba:
Što je bila Nova Evropa? Iz perspektive našeg vremena čini se neuhvatljivom i misterioznom pojavom, dijelom zato što se s prestankom djelovanja rasplinula ostavivši nevidljive tragove u aktivnostima svojih nekadašnjih nositelja, a dijelom i zato što ni u jeku svojih aktivnosti nije bila samo jedna, čvrsta stvar, nego mnogo njih koje su se slijevale u taj identitet ili su se manifestirale po njegovim rubovima. Iza Nove Evrope ostalo je mnoštvo medijskih produkata – serija fanzina / časopisa, plakati, omotnice ploča, naslovnice knjiga i časopisa, kolaži, mail art razglednice, xerox grafike, tekstovi, proglasi i manifesti, prilozi i intervencije u omladinskom tisku, desetak galerijskih i klupskih izložbi, video-radovi, audio trake i glazbena izdanja. Među njima je dio bio deklarativno „novoevropski“, artikuliran u obliku proglasa, manifesta i pamfleta, dok je drugi dio sadržavao isti stav, načela, ideologiju, svjetonazor i estetiku, ali ih nije eksplicirao i čitatelj / slušatelj / korisnik nije morao znati ništa o njima.

U svojim radovima Nova Evropa zagovarala je ideju „postmoderne kao nove epohe“, evocirala forme i ideologije historijskih avangardi (dada-konstruktivizam-suprematizam), miješajući ih s elementima suvremene pop kulture, medijske teorije, glazbe, filma, konceptualne umjetnosti, dizajna i oglašavanja. Na mjestu mita o umjetniku kao geniju nastojala je afirmirati ideju umjetnika kao radnika i medijskog operatera, dekonstruirajući ideju o umjetničkom djelu kao jedinstvenom i neponovljivom u kopije, kopije kopija, kopije kopija kopija „vjernih originalu“. Tehnologije xeroxa, polaroida, presnimavanja i umnažanja magnetskih traka itd. vidjela je kao sredstvo ne samo demokratizacije, nego i emancipacije. Teorijsku, diskurzivnu proizvodnju smatrala je podjednako umjetničkom kao i proizvodnju slika, artefakata. Između umjetnosti, pisanja, grafičkog dizajna, glazbe, i svih drugih oblika umjetničkog i medijskog djelovanja nije vidjela razliku.

Premda se Nova Evropa, ili u nekim slučajevima NEP (akronim čiji se sadržaj po potrebi mijenjao – Nova ekonomska politikaNovi europski pop itd.), predstavljala kao anonimni kolektiv, ona nije uvijek bila anonimna, niti je u svim svojim etapama bila kolektiv. Oblikovalo ju je nekoliko osobnosti, među kojima središnje mjesto svakako zauzima pokretač, tada dvadesetogodišnji novinar i grafički dizajner s obrazovanjem iz povijesti umjetnosti i etnologije Dejan Kršić, s užom jezgrom koju su još činili redateljica Gordana Brzović i slovenski fotograf Jane Štravs, uz važnu ulogu Nevena Ćulibrka kao organizatora i svojevrsnog glasnogovornika i propagandista u određenim periodima. Pored njih, u orbiti Nove Evrope našao se niz drugih, neki od njih posve nesvjesno.

Kršićeva je uloga tu svakako središnja, no kada govorimo o Novoj Evropi, nije striktno riječ o odgovoru na pitanje što je Dejan Kršić, koji će autorski zablistati 90-ih s Arkzinom te do danas kao grafički dizajner, publicist i sveučilišni profesor na DVK UMAS postati jedna od središnjih figura domaćeg dizajna, radio osamdesetih godina. Od 1980. do 1982., neposredno prije Nove Evrope, intenzivno je surađivao s već tada slavnim dizajnerom Mirkom Ilićem, pojavljujući se i kao model na nekim Ilićevim radovima (npr. omotnica ploče Novi Val, Suzy 1980., plakat za predstavu Paklena Naranča u Teatru &TD), do kraja osamdesetih pisao je i surađivao u grafičkim redakcijama čitavog niza novina i časopisa – PoletSvijetStartQuorum, početkom narednog desetljeća i politički tjednik Danas – a krajem osamdesetih grafički je oblikovao dva kultna Helidonova muzička izdanja – kompilaciju Rijeka, Paris, Texas (1987.) i prvi album grupe Let3 Two Dogs Fuckin’ (1988.).

(…) U produktima Nove Evrope umjetnost i njena teorija, te njena brižljivo producirana i kontrolirana medijska reprezentacija jedno su te isto. NEP-ovi slogani, tekstovi i slike objavljeni u istoimenom fanzinu i u drugim medijima, sadržajno su govorili o nekoj novoj poziciji i značenju pojma umjetnika – umjetnika kao proizvođača, umjetnika kao radnika, proletera. No ta retorika nije nužno ključ za interpretaciju pojedinačnih medijskih artefakata grupe, ona sama ‘jest’ taj “artefakt” čija je snaga sugestivna poput hipnotičnog fragmenta refrena pop pjesme koju bez nekog posebnog razloga ne možemo izbaciti iz glave. Pritom su NEP-ovi tekstovi, premda koherentni i odlučni u onom što zastupaju, i sami kolaži. Tu je riječ o dosljednosti, ili bolje rečeno o tautologiji. Tekstovi i slike koje zagovaraju svojevrsno prvenstvo kopije pred originalom, pastiš, kolaž, remiks, i sami zavređuju biti manifestacija tog istog načela. Pažljivijim čitanjem uočit ćete da su sastavljeni od mnoštva parafraza, isječaka iz tekstova, citata i „citata citata“ drugih autora, umjetnika, filozofa, književnika, teoretičara i pop glazbenika slijepljenih u jednu artikuliranu cjelinu. 

Iz svega ovoga postaje jasnije značenje Tatljinovog tornja (između ostalog, gigantskog prijemnika i odašiljača), radioprijemnika, antena i radara u ikonografiji Nove Evrope, ili često korištena fraza „glava umjetnika kao radar“ (parafraza McLuhana), ili glorifikacija medija radija, magnetofona i audio-kazete u NEP-ovim tekstovima i vizualima, pa i ta ideja „umjetnika kao medijskog operatera“. Konačno, više puta u NEP-ovim tekstovima susrećemo se sa spominjanjem kratkovalnog radija koji omogućuje da se „jednim minimalnim dodirom potenciometra uključujemo u različite, krajnje oprečne kulturne situacije“. To je možda i najbliži opis kreativnih procedura Nove Evrope, u kojima se miješaju različiti jezici, pisma, slike iskorijenjene iz svog izvornog konteksta i stavljene u novi značenjski i estetetski kontekst, ne uvijek s preciznim predumišljajem.” 

Cijeli tekst Glava umjetnika kao radar: elektronički intimizam Nove Evrope 1982. – 1992. pročitajte ovdje.

Hrvatsko dizajnersko društvo / HDD galerija
Boškovićeva 18, Zagreb
radno vrijeme: pon – pet, 12 – 19h
www.dizajn.hr

(Urban Cult)
17. 6. 2020. 
Marketing
marketing
Tražiš Posao?
Ponuda
Poslova!

jooble