Nedavno je zagrebački nakladnik Sandorf objavio, bez
ustezanja možemo reći, zanimljivu knjigu sjećanja poznatog zagrebačkog glazbenika
Borisa Leinera, Sve bio je ritam.
Ponajprije moram reći da sam knjigu prisjećanja Borisa
Leinera, na razne stvari a najviše na Štulića i Azru, pročitao u jednom dahu.
Vrlo pitko štivo.
Nikako se ne može reći da je knjiga dosadna, kao što je
memoaristika u pravilu takva.
Leiner i kada piše o kućnim ljubimcima, glazbenicima, pjevačima,
grupies, putovanjima, travi i ostalom ali i razočarenjima, mukama i nimalo
jednostavnom i harmoničnom životu, ali i o ljubavi, čini to na vješt način,
potičući našu memoriju, pa sam se tako i sam sjetio da sam u davnim
osamdesetima, skinuo s programa radio Zagreba koncert Azre i tu traku slušao
više puta, jer taj je koncert bio odličan, iako sam imao i nešto kupljenih
glazbenih produkata iste grupe.
Leiner piše i o osobama, sviračima koji su defilirali kroz
grupu, s više ili manje sentimenta, uz izrazitu lidersku poziciju Štulića jer
Johny je broj jedan.
Stanovita pikanterija u sredini knjige je Leinerov akt, pa
tu fotografiju možemo prihvatiti kao
dokaz da se bubnjar do kraja ogolio, u svojim sjećanjima.
(Miroslav
Pelikan)
14. 6. 2020.