Urban Cult
Izložbe
marketing

Novi ciklus Gorana Žigolića

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Goran Žigolić, poznat po izvrsnom ciklusu aktova i suptilnih veduta i naravno vrlo osobenih skulptura brodova, predano radi na novom ciklusu akvarela s motivom konja.
Gdin Žigolić, gdje pronalazite Vaše konje? 
Prvo morate znati da sam rođen u Đakovu, a to znači da sam u doticaju sa konjima od malena.  Posjete ergeli u centru Đakova, ili na Ivandvoru bili su česti. Mogu reći da  mi djeca , kad god je prilika, odu do rođake, Ivane koja ima konje u  Strizivojni, i timare ih , jašu...To znači da sam mogao osjetiti tu životinju izbliza, dirati ju,  opipati njušku, grudi, promatrati kako se kreće, na kraju kakva mu je anatomija, kosti, tetive koje su najvažnije....glava je posebna priča... Konji nisu izmišljeni, ništa  što je živo ne radim iz glave, to ne ide. Svi akvareli su  nastali  sa fotografija, ili sam ih sam fotkao ,ili netko drugi. Neke sam fotkao i  tu, na hipodromu Zagreb. A neki su s rodea u SAD-u.     

Zašto konj kao motiv? 
Zašto konj? (najteže pitanje je najjednostavnije) Otprilike isto kao i akt, .izazov, živo biće....živo biće dobiti u njegovom karakteru je teško. Zato što svak zna kada nešto ne štima. To se odmah vidi.  
Kompleksno je slikati živo biće, pokret, mišiće i kosti,tetive.Tisuće  je načina da se naslika loše, a puno manje da je dobro... da je to konj u svom karakteru, biću, baš konj. Teba puno toga znati da je tamo, i ako ne vidiš sebe ali si svjestan da je tu negdje npr. lopatica, preko nje su mišići, ali znaš kako funkcionira.... i uz sve skupa treba slikati lapršavo, brzo, osjetiti... jako zeznuta stvar. A kod akvarela još teže. Ovdje govorim o karakteru bića životinje. A karakter čovjekov, lice, to je stepenica više... tu igra i psihologija. Zato ne znam da li je uopće moguće dobro portretirati čovjeka, ako ga se, barem donekle, ne pozna. Nisam siguran.   

Konj je doista zasebna priča. 
Konj je elegantna životinja..kao lav, kao mačke, samo konja vidimo češće, to je jedan fantastičan izdanak evolucije. Kako izgleda, kako se kreće... kad prolazi, osjetiš divljenje, strahopoštovanje.... I mrav je fantastično biće, ali premali je, pa to ne zapažamo. Konj je ogroman. Fascinira veličinom. Kad se popneš na njega...visoko, kao na  balkonu, ali taj balkon  je strašno pokretan, snažan, brz... nepredvidiv, a topao, živ.     

Je li konj težak motiv za slikanje?  
Kao i sve. Jest. Meni je sve teško za slikanje. Zato što je to ozbiljna stvar. To je rad. Trud.  To ne znači da mi je muka kad idem slikati. Nikako,  radost je. Ali je teško jer očekujem od sebe više. Teško je naslikati dobru sliku. To je možda točnije rečeno. Nastojim ga  hvatati u pozama koje su drugačije, neobičnije možda, možda najviše ističu, pomažu konju biti konj na papiru. (ha,ha)      

Mnogi su suvremeni hrvatski slikari rado slikali konje, Dubravka Babić, Sirotić, pokojni Marko Kern, Berber... Kako Vam se njihovi radovi sviđaju?    
Postoji razlika u tome što  želite reći i na koji način, i koliko u tome uspijevate. Svi pobrojani slikari su govorili na svoj način. Ja govorim na svoj.  Teško mi je reći. Ima slikara na svjetskoj sceni koji su mi fantastični, ali sam možda tu ograničen jer tražim radove slične mojima, nesvjesno naravno... ne znam što je tu uzrok, a što posljedica. Što se tiče konja , za mene postoje drugačiji, meni bliskiji.  Npr,, Jean Louis Sauvat, Sally Martin.   

Za kraj. Nije mi jasno zašto ljudi, kada žele uvrijediti ili omalovažiti nekoga kažu:“ Baš si konj.“ Nikakvog smisla nema. Konji bi  imali više razloga reći jedan drugom suprotno.                                             

(Miroslav Pelikan)
19. 5. 2020. 
Marketing
marketing
Tražiš Posao?
Ponuda
Poslova!

jooble