Urban Cult
Kazalište
marketing

70 obljetnica i premijera Kazališta slijepih

Znate li kako škripe daske koje Novi život znače, znate li kako se savijaju i dršću pod koracima generacija glumaca, daske, čije drvo pamti preko 4000 predstava, odnosno 120 uprizorenja velikih dijela svjetske i domaće literature? Ako ne znate, onda ste puno izgubili, pa požurite, kako bi vam zbirka iluzija bila potpuna, a životna filozofija uokvirena umjetnošću i ljubavi. 
Da, požurite, jer Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život obilježava 70-u godinu postojanja, čineći prvu prosinačku večer drukčijom od drugih.   

Dakle, u subotu, 01.12.2018. u kazališnoj dvorani Vidra, u 19:00 sati – mala skromna svečanost – Akademija, povodom već spomenute obljetnice, a sat kasnije, u 20:00 sati,  nova premijera našeg kazališta – Eugène Ionesco, Jaques ili pokornost, u režiji Ane Prolić.  
Eugène Ionesco - Jacques ili pokornost   
prijevod / Milovan Danojlić  
adaptacija teksta i režija / Ana Prolić 
asistent redateljice  i scenski pokret  / Damir Klemenić 
scenografija i kostimografija  / Petra Dančević - Pavičić 
autor glazbe  / Damir Šimunović 
oblikovanje  svjetla / Alen Marin, Nenad Lalović 
grafičko oblikovanje / kuna zlatica 
autor fotografija / Jasenko Rasol   

igraju / 
 JACQUES- Igor Kučević 
 JACQUELINE - Suzana Bliznac 
 JACQUES MAMA– Anita Matković 
 JACQUES TATA –Vojin Perić 
 JACQUES DJED – Zeko Milenko
 ROBERTE MAMA - Ružica Domić 
 ROBERTE TATA- Mario Glibo 
 ROBERTE – Dajana Biondić   
Inspicijent/ David Čavara 
Tehnička podrška / Branko Ostojić, Tea Bešić    

Jacques, sin tate i mame Jacques, unuk djeda Jacquesa, ujedno i Jacquelini brat, naslovni lik istoimenog komada Eugen Ionesca iz 1950. godine,  ne pristaje. Jacques, ne pristaje na ispraznost, apsurdnost, grotesknost i repetivnost malograđanskog života kojeg je autor komada pronalazio na svakom koraku. Jacques ne pristaje na nekritičko ponavljanje obrazaca predaka, na nemogućnost izbora, na predodređenost, ni na grah s kobasicom. Ne pristaje na šešir koji će“zatovoriti dimnjak“ i ukinuti mogućnost da „krene na više“.   

Jaqcues, pun prezira spram pukoj ezistenciji svedenoj na konzumaciju i reprodukciju, odlučno i sigurno odbija ono na što ga se navodi kao jedino ispravno i moguće.  Neohmogena obitelj i isto takvo društvo, ujedinit će se u nakani da – svim sredstvima- postigne svoj cilj i pokori Jacquesa kako bi opravdalo vlastite pristanke. Siguran u svoje pravo da bude „takav kakav“, odupirat će se emocionalnim ucjenama, neće popustiti pred bučnim i dramatičnim gestama, niti pokleknuti pred obećanjima u bolje sutra.  No neće se uspjeti oduprijeti otvorenom nasilju smisleno ispražnjenog svijeta koji će, korak, po korak, zatvoriti sve izlaze i obezvrijediti ono  istinski živo, autentično, pulsirajuće, sveto: ljubav, strast i poeziju.   

Jacques će, poput Jacquesa prije sebe poklenuti, kapitulirati i staviti šešir na glavu i prionuti na grah s kobasicom.   Ostaje nam tek zraka nade da će, za razliku od svojih predaka, svojim potomcima ostaviti otvorena vrata, prozore i dimnjak. (Ana Prolić)        

Iluzija i nepokornost  
Tko je onaj davni po kojemu jesam, po kojem me ulišćuju u granu, a granu u stablo, čiji korijeni sežu u utrobu zemlje i vremena, pa me karakteriziraju do  svega što moram, ili bi trebao. Tko je očeva oca otac što me stalno priziva u naslov naših života, što mi se mlado smije sa mramora, pa mi i čašu i zdravicu, pa mi vino i sedam kora i blagdane, baš kako ih je on i mnogi on prije njega svetkovao. A ja, ne priznajem i ne pristajem, jer sam konj plamena galopa i vatren led i oksimoron, kako god okreneš. Ja i kad ne gledam vidim nebo, i moga neba nebo, i sva neba do nebesa, ja njiha-njiha – sam bez njih, u sva lica što ih je vidio svijet, u sva pera što ispisaše riječ na riječ, naslijepo i nagluho se prevrćem po iluziji, kao po mjesečini, djevojka gladna ljubavi, savijam se oko optičke varke kao sjena oko sunčeva zalaska i živim sve živote, jer sam lutka od glume, jer sam poslijednji suptilak prkosa što rađa Novi život, a ostaje tek ugarak na zgarištu vlastite kuće koju iz straha ili srama ne prozvaše kazalište.

(Vojin Perić) 
30. 11. 2018. 
Marketing
marketing
Tražiš Posao?
Ponuda
Poslova!

jooble