Tamna tvar - sve nevidljivo i nepoznato oko nas u fokusu novog izdanja Touch Me Festivala

Nevidljivo koje nas okružuje promišlja tamnu tvar kao metaforu i simbol ljudskih granica te ograničenosti percepcije, znanja i doživljaja stvarnosti. Kako skrivene pojave istražiti putem znanosti, a kako putem umjetnosti te na koji način zamisliti nešto što postoji onkraj naše mogućnosti percepcije samo su neka od pitanja na koja će festival pokušati odgovoriti. Kustoski ga je osmislila Mónica Bello, voditeljica programa Arts at CERN, Europske organizacije za nuklearna istraživanja u Ženevi, a festival će biti realiziran kroz međunarodnu izložbu, simpozij te performanse i to u periodu od 6. do 18. listopada u Pogonu Jedinstvo i Zagrebačkome plesnom centru.   

Prema procjenama znanstvenika, 70 posto svemira čini tamna energija, a 26 posto tamna tvar. No unatoč velikom napretku i konstruiranju novih instrumenata koji nadilaze ljudsku razinu opažanja, i dalje ostaje misterij što to čini ono nevidljivo oko nas. Kao jedno od velikih znanstvenih pitanja današnjice, tamnu tvar možemo smatrati metaforom za skrivena područja znanja. U doba definirano snagom modeliranja i simulacija, tamna tvar može se promatrati kao simbol granica naše spoznaje i iskustva. 

Touch Me Festival: Nevidljivo koje nas okružuje stavlja ideje odabranih umjetnika u širi kulturni kontekst, pri čemu znanost i tehnologije igraju ključnu ulogu u definiranju granica naših osjetila i iskustva. Posebno su zanimljivi načini na koje umjetnici definiraju, dizajniraju i izrađuju kreativne modele, alate i scenarije kako bi istražili zapanjujuće događaje koji nastanjuju samu srž prirode.U švicarskom CERN-u fizičari i inženjeri ispituju temeljnu strukturu svemira. Tijekom posljednjih šest godina Arts at CERN, program posvećen umjetničkim praksama pri CERN-u pod vodstvom kustosice Mónice Bello, njeguje nove modele dijaloga i suradnje između umjetnika i znanstvenika. Međunarodna izložba Touch Me Festivala uključit će 11 radova međunarodnih i hrvatskih umjetnika. Ovim putem predstavljamo međunarodne umjetničke radove. 

Rad Radio-micelijska antena nastao je na temelju percipiranja sličnostiizmeđu antenskih nizova radioteleskopa i formi građe određenih gljiva – britanski umjetnik Martin Howse istražuje tu slučajnu sličnost između kozmosa i mikrokozmosa, pokrenuvši prvu šumsku radio-micelijsku antenu. Poslagane gljive Amanita služe kao prihvatne antene za signale iz dubokog svemira, koje se onda povezuju s podzemnim elektrokemijskim micelijskim signalima. Radio-micelijska antena izložena je kroz spekulativni prototip (tijela gljiva povezana na digitalni interferometar i ekran) i dokumentaciju o istraživanju šume sličnom opremom. Dostupne su i audio-snimke primljenih signala, koje su snimljene na vinilskim pločama u omotu s otisnutim uzorcima bakrenih spora iz gljiva Amanita. Njemačka umjetnica Kerstin Ergenzinger trajno je fascinirana našom povezanošću s krajolikom i geologijom, i time kako naš osjećaj stabilnosti može biti iluzoran. 

Njezina site-specific instalacija Studie zur Sehnsucht (Zagreb)/ Studija o čežnji/viđenju) predstavlja ansambl skulptura s reaktivnim sustavom povezanim s geofonom i seizmografom koji registriraju seizmičku aktivnost lokacije. Podaci se bilježe u realnom vremenu te prevode u informacije koje određuju i stvaraju simulaciju pokreta instalacije koja je u konstantnoj mijeni. U svom se radu, koji je obilježen pokretom i vječnom promjenjivošću, Ergenzinger bavi temama promjene i prividne stabilnosti svijeta u kojem živimo. Kinetičke skulpture, sastavljene od elemenata koje umjetnica naziva „mašinama čežnje”, mogu se smatrati pseudoznanstvenim simulacijama okoliša. 

Video instalacija Tamno vrijeme meksičke umjetnice Ale de la Puente rezultat je eksperimentalnih snimaka pomrčine Sunca, gdje vrijeme putuje kroz prostor ekrana. Pojam „tamnog vremena“ možemo shvatiti i kao odsustvo svjetlosti, sunčevog sjaja: kao noć. Izvan izmjene dana i noći, tijekom pomrčine Sunca, postoji odsustvo vremena. Izmjene dana i noći te noći i dana pokazane su istovremeno bez obzira na rotaciju Zemlje. Vrijeme koje se može doživjeti kao kompresija sati u nekoliko minuta ili kao odsustvo ili preskakanje u dnevnom ciklusu, nakon čega slijedi povratak kontinuiranom protoku vremena. 

Britanski umjetnički dvojac Semiconductor u svojem dosadašnjem radu i djelovanju istraživali su područja znanosti i tehnologije u pokušaju da shvate kako se kroz njih posreduje priroda. U radu Razdvajanje valova umjetnici nastoje oblikovati audio-vizualni prikaz našim osjetilima nekih od najopskurnijih fenomena. Njihov vizualni izraz kvantne domene daje gledatelju nevjerojatnu sposobnost da utvrdi konkretne narative dok istovremeno predlaže nove. On uspostavlja jezik koji namjerno izbjegava verbalno i tekstualno kako bi se razumjele veze s onim što je onkraj naše najmoćnije apstraktne imaginacije. 
 
Umjetnica Vanessa Lorenzoiz Švicarske u svojoj je instalaciji Camera obscura i artefakti nevidljivoga uzela znanstveni postupak istraživanja u vlastite ruke, namjerno zauzimajući ona neodređena područja između istraživanja i stvaranja. Prema njenom mišljenju, nekepromjene u okolišu često bivaju nevidljive, zarobljene unutar kompleksnih tablica znanstvenih izvješća ili ostaju neobjavljene. Instalacija Camera obscura i artefakti nevidljivog promatra promjene u okolišu fokusirajući se na neprirodnu i nevidljivu prisutnost žive u jednoj od najvećih europskih rijeka, rijeci Rhône. 

Unutar uzoraka nalaze se genetički modificirane bakterije Escherichie coli s fluorescentnim proteinom eGFP, koji se upotrebljava kao indikator prisutnosti žive. Što je voda zagađenija, to više svijetli zbog sudaranja zagađivača žive i genetički modificirane Escherichie coli. Kamera bilježi i prikazuje razine zagađenosti te ih prevodi u crne kapljice koje padaju u spremnik razotkrivajući skriveno zagađenje te regije. Što više ljudi aktivira kameru, zagađenje postaje vidljivije.   

Daguerrolito je treća akcija u sklopu serije radova Litofagos temeljene na apsorpciji tvari španjolskog umjetnika Alfonsa Borragána. U ovome radu, dvanaest sudionikau kolektivnoj će akciji progutati skupinu fotoosjetljivih srebrnih kamenčića, čime će postati nositelji i podržavatelji samoga rada.Tijekom procesa probave, svaki će fotoosjetljivi srebrni kamenčić na svojoj površini zabilježiti sliku svojega putovanja kroz tijelo. Tako će sam čin probavljanja postati performativni čin. U središtu su procesa usta, kroz koja upoznajemo svijet i diferenciramo se od njega. Borragán tako koristi proces ulaska u usta i probave kao mjesto istrage, doslovno kao sredstvo za upuštanje u nevidljivo i stjecanje novoga znanja. 

Fluidna kinetička instalacija Troosni stupovi II (Triaxial Pillars II) rad je korejskog umjetnika  Yunchul Kim; metalne čestice u tekućini ponavljaju uzlazne i silazne pokrete te istovremeno stvaraju dinamične uzorke vlakana i praznina. Fluidno kretanje predočava nam iskustvo ambivalentnog materijalizma tvari, zamršeno u prostoru između tehničkih predmeta i estetskih objekata. Troosni stupovi II (Triaxial Pillars II) prikazuju isprepletenost materije u svijetu. Ta materijalna imaginacija prikazana kroz samu materiju ili u samoj materiji donosi neku vrstu afektivne materijalne poezije, oslobođene slike ograničene jezikom. 

Inovativno prožimanje znanosti, umjetnosti i tehnologije okosnica je međunarodnog festivala Touch Me koji se od 2005. održava svake tri godine u organizaciji udruge KONTEJNER iz Zagreba. Dosadašnja festivalska izdanja otvorila su teme poput zloupotrebe inteligencije, energije i informacije, pojma vremena i četvrte dimenzije, imperativa užitka i hedonizma, predstavljajući pritom neke od najaktualnijih novomedijskih radova svjetske i lokalne umjetničke scene. 
  Uz festivalski program, po prvi puta će se u Zagrebu predstaviti projekt ''Future DiverCities – kreativnost u urbanom kontekstu''. Projekt je rezultat intenzivne suradnje 10 partnera iz Europe i Kanade, a podržan je od strane Europske komisije kroz program Kreativne Europe. Future DiverCities usmjeren je izgradnji i razvoju novog načina razmišljanja, povezivanja i učvršćivanja društvenih veza unutar i izvan Europe putem umjetnosti i kulture. 

Na međunarodnom simpoziju, 7. listopada u Zagrebačkom plesnom centru, gostovat će i predstaviti se nekoliko projektnih partnera dok će se od 09. do 13. listopada u Pogonu Jedinstvo održati prvi umjetnički laboratorij – prostor zajedničkog stvaranja, eksperimentiranja i razvijanja novih koncepata. Ivana Franke, Miodrag Gladović, Bojan Gagić i Kjersti Sundland (NO) sudionici su prvog umjetničkog laboratorija projekta ''Future DiverCities'' u Zagrebu u organizaciji udruge Kontejner. Kompletan festivalski program je besplatan. 

(Ivana Sansević) 

2. 10. 2017.