Peto izdanje Touch Me Festivala u organizaciji udruge KONTEJNER nosi
naziv Nevidljivo koje nas okružuje i tako implicira skrivene događaje, pojave i fenomene van
ljudskih perceptivnih mogućnosti. Među najintrigantnije takve pojave spada tamna
tvar – tajanstvena supstanca koja sačinjava većinu materije svemira.
Nevidljivo koje nas okružuje promišlja tamnu tvar kao metaforu i simbol ljudskih granica te
ograničenosti percepcije, znanja i doživljaja stvarnosti. Kako skrivene pojave
istražiti putem znanosti, a kako putem umjetnosti te na koji način zamisliti
nešto što postoji onkraj naše mogućnosti percepcije samo su neka od pitanja na
koja će festival pokušati odgovoriti. Kustoski ga je osmislila Mónica Bello, voditeljica
programa Arts at CERN, Europske
organizacije za nuklearna istraživanja u Ženevi, a festival će biti
realiziran kroz međunarodnu izložbu, simpozij te performanse i to u periodu od
6. do 18. listopada u Pogonu Jedinstvo i Zagrebačkome plesnom centru.
Prema procjenama znanstvenika,
70 posto svemira čini tamna energija, a 26 posto tamna tvar. No unatoč velikom
napretku i konstruiranju novih instrumenata koji nadilaze ljudsku razinu
opažanja, i dalje ostaje misterij što to čini ono nevidljivo oko nas. Kao jedno
od velikih znanstvenih pitanja današnjice, tamnu tvar možemo smatrati metaforom
za skrivena područja znanja. U doba definirano snagom modeliranja i simulacija,
tamna tvar može se promatrati kao simbol granica naše spoznaje i iskustva.
Touch Me Festival: Nevidljivo koje nas okružuje
stavlja ideje odabranih umjetnika u širi kulturni kontekst, pri čemu znanost i
tehnologije igraju ključnu ulogu u definiranju granica naših osjetila i iskustva.
Posebno su zanimljivi načini na koje umjetnici definiraju, dizajniraju i
izrađuju kreativne modele, alate i scenarije kako bi istražili zapanjujuće
događaje koji nastanjuju samu srž prirode.U švicarskom CERN-u fizičari i
inženjeri ispituju temeljnu strukturu svemira. Tijekom posljednjih šest godina
Arts at CERN, program posvećen umjetničkim praksama pri CERN-u pod vodstvom
kustosice Mónice
Bello, njeguje nove modele dijaloga i suradnje između umjetnika i znanstvenika.
Međunarodna izložba Touch Me Festivala uključit će 11 radova međunarodnih i hrvatskih
umjetnika. Ovim putem predstavljamo međunarodne umjetničke radove.
Rad Radio-micelijska
antena nastao je na temelju percipiranja sličnostiizmeđu
antenskih nizova radioteleskopa i formi građe određenih gljiva – britanski umjetnik
Martin Howse istražuje
tu slučajnu sličnost između kozmosa i mikrokozmosa, pokrenuvši prvu šumsku
radio-micelijsku antenu. Poslagane gljive Amanita
služe kao prihvatne antene za signale iz dubokog svemira, koje se onda povezuju
s podzemnim elektrokemijskim micelijskim signalima. Radio-micelijska antena izložena je kroz spekulativni prototip
(tijela gljiva povezana na digitalni interferometar i ekran) i dokumentaciju o
istraživanju šume sličnom opremom. Dostupne su i audio-snimke primljenih
signala, koje su snimljene na vinilskim pločama u omotu s otisnutim uzorcima
bakrenih spora iz gljiva Amanita.
Njemačka umjetnica Kerstin Ergenzinger trajno je
fascinirana našom povezanošću s krajolikom i geologijom, i time kako naš
osjećaj stabilnosti može biti iluzoran.
Njezina site-specific instalacija Studie zur Sehnsucht (Zagreb)/ Studija o
čežnji/viđenju) predstavlja ansambl
skulptura s reaktivnim sustavom povezanim s geofonom i seizmografom koji
registriraju seizmičku aktivnost lokacije. Podaci se bilježe u realnom vremenu
te prevode u informacije koje određuju i stvaraju simulaciju pokreta
instalacije koja je u konstantnoj mijeni. U svom se radu, koji je obilježen
pokretom i vječnom promjenjivošću, Ergenzinger bavi temama promjene i prividne
stabilnosti svijeta u kojem živimo. Kinetičke skulpture, sastavljene od elemenata
koje umjetnica naziva „mašinama čežnje”, mogu se smatrati pseudoznanstvenim
simulacijama okoliša.
Video instalacija Tamno vrijeme meksičke
umjetnice Ale de la Puente rezultat
je eksperimentalnih snimaka pomrčine Sunca, gdje vrijeme putuje kroz prostor
ekrana. Pojam „tamnog vremena“ možemo shvatiti i kao odsustvo svjetlosti,
sunčevog sjaja: kao noć. Izvan izmjene dana i noći, tijekom pomrčine Sunca,
postoji odsustvo vremena. Izmjene dana i noći te noći i dana pokazane su
istovremeno bez obzira na rotaciju Zemlje. Vrijeme koje se može doživjeti kao
kompresija sati u nekoliko minuta ili kao odsustvo ili preskakanje u dnevnom
ciklusu, nakon čega slijedi povratak kontinuiranom protoku
vremena.
Britanski
umjetnički dvojac Semiconductor u
svojem dosadašnjem radu i djelovanju istraživali su područja znanosti i tehnologije u pokušaju da shvate
kako se kroz njih posreduje priroda. U radu Razdvajanje valova umjetnici nastoje oblikovati
audio-vizualni prikaz našim osjetilima nekih od najopskurnijih fenomena. Njihov
vizualni izraz kvantne domene daje gledatelju nevjerojatnu sposobnost da utvrdi
konkretne narative dok istovremeno predlaže nove. On uspostavlja jezik koji
namjerno izbjegava verbalno i tekstualno kako bi se razumjele veze s onim što
je onkraj naše najmoćnije apstraktne imaginacije.
Umjetnica Vanessa Lorenzoiz
Švicarske u svojoj je instalaciji Camera
obscura i artefakti nevidljivoga uzela znanstveni postupak
istraživanja u vlastite ruke, namjerno zauzimajući ona neodređena područja
između istraživanja i stvaranja. Prema njenom mišljenju, nekepromjene u okolišu često bivaju
nevidljive, zarobljene unutar kompleksnih tablica znanstvenih izvješća ili
ostaju neobjavljene. Instalacija
Camera obscura i artefakti nevidljivog promatra promjene u okolišu
fokusirajući se na neprirodnu i nevidljivu prisutnost žive u jednoj od najvećih
europskih rijeka, rijeci Rhône.
Unutar uzoraka nalaze se genetički
modificirane bakterije Escherichie coli
s fluorescentnim proteinom eGFP, koji se upotrebljava kao indikator prisutnosti
žive. Što je voda zagađenija, to više svijetli zbog sudaranja zagađivača žive i
genetički modificirane Escherichie coli.
Kamera bilježi i prikazuje razine zagađenosti te ih prevodi u crne kapljice
koje padaju u spremnik razotkrivajući skriveno zagađenje te regije. Što više
ljudi aktivira kameru, zagađenje postaje vidljivije.
Daguerrolito je
treća akcija u sklopu serije radova Litofagos temeljene na apsorpciji
tvari španjolskog umjetnika Alfonsa
Borragána. U ovome radu, dvanaest sudionikau kolektivnoj će akciji
progutati skupinu fotoosjetljivih srebrnih kamenčića, čime će postati nositelji
i podržavatelji samoga rada.Tijekom procesa probave, svaki će fotoosjetljivi
srebrni kamenčić na svojoj površini zabilježiti sliku svojega putovanja kroz
tijelo. Tako će sam čin probavljanja postati performativni čin. U središtu
su procesa usta, kroz koja upoznajemo svijet i diferenciramo se od njega. Borragán
tako koristi proces ulaska u usta i probave kao mjesto istrage, doslovno kao
sredstvo za upuštanje u nevidljivo i stjecanje novoga znanja.
Fluidna
kinetička instalacija Troosni stupovi II (Triaxial
Pillars II) rad je korejskog umjetnika Yunchul
Kim; metalne čestice u tekućini ponavljaju uzlazne i silazne pokrete te
istovremeno stvaraju dinamične uzorke vlakana i praznina. Fluidno kretanje
predočava nam iskustvo ambivalentnog materijalizma tvari, zamršeno u prostoru
između tehničkih predmeta i estetskih objekata. Troosni stupovi II (Triaxial
Pillars II) prikazuju isprepletenost materije u svijetu. Ta materijalna
imaginacija prikazana kroz samu materiju ili u samoj materiji donosi neku vrstu
afektivne materijalne poezije, oslobođene slike ograničene jezikom.
Inovativno prožimanje
znanosti, umjetnosti i tehnologije okosnica je međunarodnog festivala Touch
Me koji se od 2005. održava svake tri godine u organizaciji udruge
KONTEJNER iz Zagreba. Dosadašnja festivalska izdanja otvorila su teme poput
zloupotrebe inteligencije, energije i informacije, pojma vremena i četvrte
dimenzije, imperativa užitka i hedonizma, predstavljajući pritom neke od
najaktualnijih novomedijskih radova svjetske i lokalne umjetničke scene.
Uz festivalski program, po prvi puta će se u Zagrebu predstaviti projekt ''Future DiverCities – kreativnost u
urbanom kontekstu''. Projekt je rezultat intenzivne suradnje 10
partnera iz Europe i Kanade, a podržan je od strane Europske komisije kroz
program Kreativne Europe. Future DiverCities usmjeren je izgradnji i razvoju
novog načina razmišljanja, povezivanja i učvršćivanja društvenih veza unutar i
izvan Europe putem umjetnosti i kulture.
Na međunarodnom simpoziju, 7.
listopada u Zagrebačkom plesnom centru, gostovat će i predstaviti se nekoliko
projektnih partnera dok će se od 09. do 13. listopada u Pogonu Jedinstvo
održati prvi umjetnički laboratorij – prostor zajedničkog stvaranja,
eksperimentiranja i razvijanja novih koncepata. Ivana Franke, Miodrag Gladović, Bojan Gagić i Kjersti Sundland (NO)
sudionici su prvog umjetničkog laboratorija projekta ''Future DiverCities'' u
Zagrebu u organizaciji udruge Kontejner.
Kompletan festivalski program je besplatan.
(Ivana Sansević)
2. 10. 2017.