Urban Cult
Izložbe
marketing

Izložba fotografija ''Mitska dimenzija grada i urbane legende''

U Fotogaleriji Dubrava (Narodno sveučiliste Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb), u ponedjeljak, 6. veljače 2017. u 19 sati otvara se izložba fotografija pod nazivom ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”, na kojoj će svoja djela izložiti članovi HDLU Zagreb. Izložba se može pogledati do 23. veljače 2017.
Gradovi u kojima živimo slojevita su sinteza kolektivnih sjećanja iz prošlosti, ali i osobnih priča o odrastanju, generacijskim putevima kroz društvene tranzicije i transformacije prostora kojima smo svjedočili, te kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastale su priče zabilježene na ovim fotografijama, kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima, koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.        

Kao vječiti nomadi, građani putuju kroz vrijeme i prostor na samotnim prometnicama, na kojima su generacije mladih čekale prijevoz u svjetlu neonskih reklama nakon noćnih izlazaka, kao na fotografiji Andre Banovca, ili se vraćaju u daleku prošlost kroz priče o zagrebačkim coprnicama u prigušenom sjaju starinskih fenjera na fotografiji Tihomira Cirkvenčića. Stare gradske priče pretapaju se sa psihodeličnim prizorima iz modernih reklama, pri čemu se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu sa ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima, u bestijariju likova na fasadama zgrada, dotičući se nekih arhetipskih tema kao što su prolaznost i protočnost vremena, onaj neopipljivi déjà vu osjećaj, kojega su naši sugrađani iz prošlih vremena ostavili iza sebe, da bi bio ponovo prepoznat u suvremenim prizorima tranzicijski devastiranih i napuštenih lokala, o kojima će se također jednom iskrojiti neke nove urbane legende, da bi se nadovezale na one prijašnje.             

Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena, koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih okupljališta, koja su danas ispunjena bogatom simbolikom, te vibriraju u našim sjećanjima, obojana finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača na fotografiji Dalibora Brleka Slavenskog. Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije, pri čemu će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i obogaćivati, pozivati nas na istraživanje, baš kao što su i autori na ovoj izložbi bili pozvani da svojim fotografijama dočaraju svoje osobne impresije, sjećanja i doživljaje.  

Tako Alfred Freddy Krupa na pomalo ironičan, simbolički način prikazuje svoju sjenu ispod sjene zastave, što asocira na prolaznost različitih političkih režima, koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote, naših suvremenika, kao i naših prethodnika, a Damir Matijević na svojim fotografijama ne bavi se prošlošću, nego daje jednu futurističku viziju brzine i dinamike, kada se starinsko tkivo grada osvijetli kroz apstraktne kompozicije, koje zazivaju duh modernih metropola. Sabina Blažić u svojoj šetnji kroz Maksimir približava nam melankoličnu, gotovo slikarsku vizuru fluidnog drvoreda u perspektivi, a Ivana Režek na svojim fotokolažima rastače oblike u slojevima, kako bi dočarala prizore snovitih iluzija. Sonja Šimatić obilazi stare, napuštene prostore, prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Vlasta Pastuović Aleksić fokusira se na detalje gradskih prozora i fasada, te njihovih stiliziranih struktura. 

Robert Štimec fotografira gradske spomenike i značajne građevine iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova drugačije detalje i perspektive, a Ivana Kolić kroz svoje dvije fotografije, Pogled u visinu i Pluto, dočarava nam dvojnost staroga i novoga u krvotoku svoga grada. U svoj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao poput nekog živog organizma, čvorište naših susreta koje stalno buja i raste, kada građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena, podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru sa urbanim pejzažima.    


(Krešimira Gojanović)
31. 1. 2017. 
Marketing
marketing
Tražiš Posao?
Ponuda
Poslova!

jooble