Prvi ovosezonski simfonijski
koncert naslovljen „Eroica" pod ravnanjem
maestra Villea Matvejeffa otvara koncertnu sezonu HNK Ivana pl. Zajca u petak,
14. listopada 2016. u 20.00 sati.
Uz poznate skladatelje i njihova djela,
Straussove Metamorphosen i
Beethovenovu Treću simfoniju u Es-duru Eroicu, orkestar i zbor Opere HNK
Ivana pl. Zajca, uz dvoje nacionalnih opernih prvaka Dubravku Šeparović Mušović
i Giorgia Suriana, praizvest će Ištipanu hartiju mladog riječkog
kompozitora Jurja Marka Žerovnika. Riječka opera naručila je novu kompoziciju ovog
skladatelja povodom 130. obljetnice rođenja Janka Polića Kamova!
Mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović, nacionalna prvakinja Opere HNK u
Zagrebu, dobitnica je svih najvećih domaćih nagrada, iznimno cijenjena u Europi
kao interpretkinja u operama i koncertnim izvedbama Mahlera, Wagnera, Straussa,
Bizetove Carmen, Verdijeve Amneris, a surađivala je s najvećim opernim
umjetnicima današnjice (Jonas Kaufmann, Marco Soustra, Libor Pešek, Leoplod
Hager, Christoph Camperstin i mnogi drugi) te je kontinuiranoe prisutna na
kazališnim i festivalskim scenama.
Bas-bariton Giorgio Surian, nacionalni
prvak Opere HNK Ivana pl. Zajca, dobitnik je najvećih priznanja i nagrada u
inozemstvu i Hrvatskoj, ostvario je više od 160 uloga u operama, oratorijima i
dr, na više od 10 jezika, pod vodstvom najistaknutijih dirigenata (Claudio
Abbado, Carlos Kleiber, Riccardo Muti, Seiji Ozawa, Lovro von Matačić, Zubin
Mehta) i uz suradnje s poznatim opernim redateljima.
Juraj Marko Žerovnik rođen je 1993.
godine i još je student Muzičke akademije u Zagrebu.
Nagrađivan je i kao solist
pijanist, ali i kao član komornih sastava. Njegove su se kompozicije izvodile
još dok je pohađao srednju školu, a nastavilo se i tijekom studija. Tako je već
u HNK Ivana pl. Zajca, pod ravnanjem maestra Zorana Juranića, izvedena njegova Fantazija za gudački
orkestar u sklopu programa koncerta Riječki skladatelji i solisti 25.
rujna prošle godine.
Žerovnik je inspiraciju pronašao u Kamovljevim
pjesmama U noći i Vitlaj duše iz zbirke Ištipana hartija, te pjesmi Gdje si, draga, jučer bila... što ju je
Kamov napisao u desetoj godini života.
Skladatelj
kaže: „Svojim opusom, Kamov se ističe kao čovjek ispred
svog vremena, pa je tako pobuna i izražavanje ogorčenosti u njegovim djelima
plamičak koji najavljuje buktinju kasnije avangarde. Veliki klaster na samom
početku skladbe označava početak te borbe, odnosno izraz straha i bijesa.
Gorčina i crnina jesu sredstvo kojim se želi ukazati na promjene, koje time
ipak daju vjeru u svjetliju budućnost. Na isti takav način glazba odustaje od
neprijateljskog, ljutitog izraza te si dopušta malo lirskiji tijek."
Kamovljeve su pjesme postale temeljem za glazbeno putovanje kroz nebrojene
izražajne mogućnosti simfonijskog orkestra, zbora i solista, na mnogim mjestima
obogaćenima neobičnim instrumentalnim bojama.
Simfonijski koncert započet će djelom
Metamorphosen Richarda Straussa skladanima 1944. i dovršenim u proljeće
'45. na rubu nacističkog kolapsa, samo koji tjedan prije Hitlerova
samoubojstva. Preneražen pretvaranjem opernih kuća u ruševine, Strauss je u
svom dnevniku zapisao: „Dvije tisuće godina kulturne
evolucije upoznalo je svoju propast, a nezamjenjive spomenike arhitekture i
umjetnička djela uništila je vojska kriminalaca." Intenzivno osoban, ovaj elegični opus po
mnogočemu je posveta njemačkoj umjetnosti. Strauss u jednom dijelu citira
Beethovena, njegov pogrebni marš iz Eroice, s bilješkom u notnom zapisu
– In memoriam.
Govoreći o Eroici Ludwiga van Beethovena, koja naslovom
implicira herojstvo, nemoguće je ne spomenuti njenu vezu s Napoléonom
Bonaparteom. Prema svjedočenju Ferdinanda Riesa, Beethovenova učenika i prijatelja,
Beethoven je svoju Treću simfoniju skladao 1803. misleći na Bonapartea i uspoređujući
ga s najvećima iz antičkog Rima. „Ne samo ja, već i mnogi
Beethovenovi bliski prijatelji, vidjeli smo tu simfoniju na njegovom stolu,
kopiju s prekrasnim rukopisom, s rječju „Bonaparte"
upisanu na samom vrhu naslovne stranice te „Luigi van
Beethoven" na samom dnu.
Bi li prazan prostor između dva imena bio ikako
ispunjen ili ne, ne znam. Bio sam prvi koji mu je rekao novost da se Buonaparte
proglasio carem, nakon čega ga je, obuzet bijesom, uzviknuo: „Dakle,
nije on ništa više od običnog smrtnika! Sada će i on gaziti sva prava čovjeka,
nametati samo svoje ambicije; sada će sebe držati superiornim u odnosu na sve
ljude, postati tiranin!" Potom je naslovnu stranicu poderao i bacio ju na
pod.“ Prigodom praizvedbe 1805. u Beču, Eroica je podijelila publiku i za
vrijeme i nakon koncerta, bila je dulja od svih simfonija do tada. Kritičari
19. stoljeća pokušavali su shvatiti prividno proturječje smrti i proslave u
kontekstu hommagea Bonaparteu.
Čak i Albert Einstein komentira: „Zašto
postoji desetak ili više programskih tumačenja Eroice – a nijedna od
njih prava ili čak uvjerljiva?" Kako bilo, ako se kome treba priznati
herojstvo, onda je to svakako Beethoven koji je u mjesecima osobnih teškoća izborio takvu
Simfoniju. Ludwig van Beethoven (1770 – 1827) njemački je skladatelj koji
pripada samom vrhu europske umjetničke glazbe. Njegovih devet simfonija
označuju početak novog simfonizma, razlikujući se jasnim i specifičnim
profilom.
Kako u istoj koncertnoj večeri
funkcioniraju djela skladatelja 18, 19. i 21. stoljeća, pod dirigentskim
vodstvom Villea Matvejeffa, provjerite u petak.
(Milena Jerneić)
12. 10. 2016.