Urban Cult
Izložbe
marketing

Šetnja od grada do duše i natrag

Otvorenje izložbe fotografija Marina Dražančića pod nazivom ''Šetnja od grada do duše i natrag'' održati će se 12. siječnja u 19 sati u Galeriji ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb. Izložba ostaje otvorena do 29.1.2016.
Polazeći od temeljne postavke fotografije kao svjetlopisa Marin Dražančić ovom je izložbom predstavio ciklus u kojem preispituje udio svjetla u crno-bijelom (grafičkom) zapisu. Šetnja gradom postaje okvirni kontekst propitkivanja, razotkrivanja, estetiziranja i poetiziranja fenomena svjetlosti. Nizom jednostavnih situacija (u odnosu na motiv) stvara fini splet kombinacija i varijacija likovnih struktura uzbudljivih i sugestivnih odnosa. Oštrina i neoštrina ravnopravno grade kompozicije kao i postupci poništenja jednog motiva drugim. Sjenovitošću, pokretom ili preprekama autor razigrava svjetlo ili ga naglašava nizom manjih otvora, stvarajući ugođaje u kojima svjetlost gospodari cijelom foto-slikom.

Izmjenjivim ritmovima izaziva kod gledatelja čitav raspon (sugeriranih) raspoloženja: od prolaznosti, otuđenja i odsutnosti svake komunikacije, do sjete rastanaka, izgubljenosti i nostalgične želje za probuđenim (novim, možda i drugačijim) danom. Pored likovne kompozicije slike koja metaforički pronosi autorovu visoku osjećajnost, svjetlosni odnosi stvaraju naročitu dramatiku. Napetost raste i u sudaru pretpostavljene (očekivane) živosti građana i njihove krajnje odsutnosti ili minimaliziranja.

Zapuštenost prostora u odnosu na jedva vidljivi udaljeni arhitektonski glamur postavljeni su nasuprotno kao i obamrlost uspavanih građana, kojih nigdje nema što izaziva tjeskobu. Svjetlosne igre, neba i omeđenih prostora, umjetnog svjetla i refleksa prenose doživljaj zore. Krajnja reduciranost boja u svjetlu koje pobija mrak noći, istovjetna (odlazećem) snu, odraz je osviještenog stanja (pojedinačne) duše. Ovisno koliko je tko spreman otvoriti se minimalističkim oblicima i dopustiti da ga ponesu, ili samo razumski priznaju tu vrstu sugestije, činjenica je da su fotografije Marina Dražančića poetske (metafizičke) naravi.

Samo je nekoliko fotografija u boji, kako bi se sugerirala zora, koja rudeći postupno boji stvarnost. Buđenje boja, istodobno buđenju dana, istodobno buđenju ljudi, zbiva se nježno, upravo kako je to prikazao autor. Ružičasto i svijetlo plavo, pomalo zelenkasto i žućkasto sposobno je najprostiji motiv učiniti vrijednim, svečanim i romantičnim. Svjedoci smo ponuđene ljepote i prirodne nevinosti rađanja novog (dana). Ništa na ovim fotografijama nije jednoznačno.

Dramaturgija foto-šetnje obuhvaća sve slojeve predmetnih simbola i sugestiju kretanja, pješice, tramvajem, s pogledom u prolazeća svjetla, kroz granje u nebo, ili u tlo. Grad otkrivamo i kao urbanizirani i kao zapušteni prostor. Ništa nije doslovno, sve je uzdignuo na razinu osjećajnosti i intelekta. Ako i prepoznajemo Zagreb, to nije zavičajna poezija koliko humana i opće ljudska. Među ostalim na njima se očitava vječna potraga za ljubavlju. (Branka Hlevnja)

8. 1. 2016.
Marketing
marketing
Tražiš Posao?
Ponuda
Poslova!

jooble