Dž. Karahasan u utorak u Zagrebu

Prošlog mu je petka, 28. studenoga, u Švicarskoj uručen počasni doktorat Univerziteta Basel, a ugledni list Süddeutsche Zeitung uvrstio je njegov roman Sara i Serafina u 50 svjetskih romana koje nudi kao svoju biblioteku svjetskog romana.                  

Utjeha je drugi dio romaneskne trilogije Dževada Karahasana posvećene Omaru Hajjamu, velikom perzijskom matematičaru, astronomu i pjesniku. Dok je prva knjiga, Sjeme smrti, tematizirala život mladog Hajjama koji tek započinje znanstvenu i umjetničku karijeru, u ovoj knjizi je on predstavljen na vrhuncu uspjeha: doživio je velika priznanja kao autor novog kalendara, za koji mnogi autoriteti tvrde da je najbolji i najprecizniji dotad. To mu osigurava status dvorskog astronoma i velike prihode.

Zasnovao je i sretnu obitelj, doživljava i osobnu sreću. Međutim, u državi započinju nemiri: pobunjenici otkidaju velik dio carstva i osnivaju posebnu državu. Nekoć moćno carstvo potresaju dvorske spletke; pojavljuju se i terorističke skupine, ispočetka pod kontrolom vezira, ali koje se potom osamostaljuju. Karahasan pokazuje kako su se upravo u Hajjamovoj eri začeli mnogi fenomeni koji će nas pratiti do naših dana (terorizam, fundamentalizam, pokušaji da se u formi države ostvare komunističke ideje). Istodobno prati i junakov intimni život  koji sve više poprima tragične dimenzije.

Rasulo u državi i obiteljski slom, povod su mnogobrojnim refleksijama Hajjamovim/Karahasanovim o povijesti, o ulozi nužnosti u povijesnom toku, o mogućnosti spoznaje, o individualnoj slobodi i njezinim ograničenjima. Sve te refleksije artikuliraju se u nizu filozofskih mikroeseja.

Ovaj se roman odlikuje vrhunskim stilom i velikom erudicijom, na zanimljiv način spaja tradiciju i mudrost Istoka s duhom Zapada; Karahasan doista (što su primijetili mnogi kritičari na Zapadu) u suvremenoj europskoj književnosti preuzima  ulogu pisca koji ponajbolje u svojem djelu amalgamira pozitivna kulturna iskustva tih svjetova u kojima mnogi prepoznaju samo nepremostive razlike.   

Dževad Karahasan, rođen u Duvnu 1953, školovao se u Duvnu, Sarajevu i Zagrebu. Radio kao dramaturg u Zenici, Salzburgu i Sarajevu. Predavao na univerzitetima u Sarajevu, Goettingenu, Salzburgu, Berlinu, Grazu, Baselu, Klagenfurtu.

Objavio: “Istočni divan”, “Šahrijarov prsten”, “Sara i Serafina”, Noćno vijeće”, “Sjeme smrti” (romani); “Kraljevske legende”, “Kuća za umorne”, “Izvještaji iz tamnog vilajeta” (pripovijetke); “O jeziku i strahu”, “Dnevnik selidbe”, “Knjiga vrtova”, “Sjene gradova” (eseji); “Kralju ipak ne sviđa se gluma”, “Misionari”, “Koncert ptica”, “Gozba” (drame).

Dobitnik niza nagrada, između ostalih evropske nagrade za esej Charles Veillon, Herderove nagrade, Nagrade Vilenica, Goetheove medalje. Član ANUBiH i Njemačke akademije za jezik i književnost. Knjige su mu prevedene na petnaest jezika.

8. 12. 2014.