Kao što je bilo i najavljeno, 1.11. bila je
konačna objava rezultata natječaja za produkciju u sklopu projekta StArt
Up 2014. Produkcijska sredstva u iznosu od 2000HRK moći
će iskoristiti Luka Kedžo.
Procjena voditelja projekta
bila je kako se Luka svojim prijedlogom najviše
približio onome što
se kroz StArt Up pokušalo komunicirati; osvrnuo
se na problem ekonomske krize i kritički postavio koncept
rada istovremeno omogućivši intenzivan dijalog između umjetnika, producenata i
naposlijetku publike.
"Odlučio sam se za taktiku aproprijacije u
višestrukom smislu. Poučen krizom odlučio
sam ovaj rad započeti sakupljanjem
materijala, tj. građe koju imam do
sada. Radi se o opremi za fotografiranje koja je pokvarena, fali joj neki dio,
tj. pokvarena je a zbog manjka materijalnih sredstava svoj popravak neće doživjeti
u tako skoroj budućnosti. Sve to su
objekti koji su u svom vremenu vrijedili određenu
svotu novca ali u trenu njihovog kvara oni, kao i ostali predmeti te vrste,
postaju bezvrijedni… Samim time radi se
prekid u naučenom sistemu korištenja stvari i vrednovanja objekata
isključivo po njihovoj financijskoj
vrijednosti. Isto tako omogućuje kreiranje, u
fotografskom smislu, kamere koja ukida samu sebe što
je zavrzlama koju smatram živom idejom."
(L.K)
Odluku su donijeli
Andrija Pernar, voditelj Galerije Inkubator, Martina Kontošić,
voditeljica projekta, Irena Borić, nezavisna kustosica
i voditeljica radionice StArt Up 1 i Tena Razumović-Žmara, menadžerica
u kulturi i voditeljica radionice StArt Up 2.
Finalisti natječaja bili su Ana Ratković, Antonija Dorbić, Barbara Ivković, Lav Paripović,
tim Tomislav Šilipetar i August Popijač, tim Dominik Meštrović
i Sara Livaić te tim Petra Šoltić i Livia Maričić.
27.11. 2014. biti će prezentacija novoproduciranog rada Luke
Kedže i radova finalista koji su pridonijeli dijalogu o poziciji umjetnika i
produkcije umjetničkog rada u vrijeme
krize.
StArt Up 2014. je
projekt Umjetničkog Inkubatora
voditelja Andrije Pernara koji je uključivao
edukaciju studenata ALU i najmlađe generacije
umjetnika na području produkcije i
samopromocije te produkciju jednog rada izabranog natječajem.
U temelju projekta je
istraživanje koje je Martina Kontošić provela 2012.
godine na 31. Salonu mladih, Zagreb; istraživanje
je dorađeno i aktualizirano novim anketnim
upitnikom. Cilj istraživanja i ankete
bilo je prikupiti podatke koji bi pomogli u oblikovanju modela
izvaninstitucionalne edukativne, administrativne i produkcijske podrške mladim umjetnicima koji su pri
kraju studija ili su u ranoj fazi karijere. Prema rezultatima tadašnjeg istraživanja
najpotrebnijim alatima podrške umjetnici
ocjenili su produkciju umjetničke proizvodnje,
zastupanje prema institucijama, kolekcionarima i ostalim kupcima i praćenje i pisanje prijava na natječaje, rezidencije i stipendije.
Od
Ministarstva kulture i lokalne samouprave najviše
podrške očekivali
su u području administracije i produkcije radova.
Matična obrazovna ustanova može im ponuditi umrežavanje, što
su očekivali i od udruga. Zaklade i fondove
vidjeli su uglavnom kao producente radova, a galeriste i kolekcionare očekivano kao zastupnike na tržištu.
Većina je neposredno nakon upisa
Akademije uz stjecanje znanja pokušala započeti s izlaganjem radova. Pogledi na
nastavak karijere nakon studija izrazito su se razlikovali. U rasponu od
izuzetno pesimističnih do oprezno
optimističnih spominjali su intenzivno izlaganje,
različite suradnje, odlazak iz Hrvatske.
Uglavnom se nije zaziralo od komercijalne produkcije ukoliko se zadržava doza umjetničke autonomije. Upravo su rezultati iz
2012. godine, uz subjektivnu i empirijsku procjenu socio-ekonomske situacije u
umjetničkoj produkciji i edukaciji, utjecali
na oblikovanje StArt Up 2014. programa.
U 2014., uslijed
prolongirane ekonomske krize, ekonomski uvjeti umjetničke
scene ostali su nepromijenjeni ili su čak
lošiji od 2012. godine. Mladi umjetnici u
ranoj fazi karijere suočavaju se s logističkim vakuumom koji uključuje površno
poznavanje osnovnih administrativnih pravila i slabo poznavanje tržišnih
odnosa i mogućnosti produkcije vlastitog rada.
Uzroci problema su neprilagođen obrazovni sustav
koji, čak i ako dobro funkcionira u temeljnom
obrazovanju, propušta pripremiti za
karijeru u umjetnosti. Jednom kada se napusti utočište koje pruža
Akademija nejasna postaje njihova formalna situacija. Malo, neobrazovano i
neosviješteno tržište za posljedicu ima nejasan sustav
kreiranja vrijednosti i određivanja honorara u
suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Pitanja autorskih prava i zaštita istih, nejasni modeli posredništva i prodaje, isplate honorara te
porezne olakšice, legalan način sudjelovanja u tržišnim
aktivnostima samo su neka otvorena pravna pitanja s kojima se umjetnik suočava prilikom izlaska na tržište.
U obzir također treba uzeti i ograničene financijske mogućnosti, s obzirom na mladost i ranu
fazu karijere. Nezadovoljstvo načinom sudjelovanja u
komercijalnoj produkciji jedan je od faktora koji utječe
na pesimističan stav o nastavku karijere u
umjetnosti.
Usporedbom istraživanja iz 2012. i 2014. primjećuje se kako su umjetnici trenutno skloniji ulagati svoje
vrijeme u izvaninstitucionalno obrazovanje. Administrativni pritisak brojnih
natječaja još je uvijek problem s kojim se vjerojatno dodatnom edukacijom pokušavaju nositi. Trend insistiranja na
samoodrživosti čak i neprofitnih organizacija i institucija vjerojatno je utjecao na
(prisilnu ili svojevoljnu) veću sklonost prema kreativnim industrijama, ali pod uvjetom
zadržavanja umjetničkog integriteta.
Slijedom naučenog StArt Up 2014. je kroz dvije
radionice nastojao umjetnicima odabranim kroz natječaj
pružiti početne
alate u svrhu solidarnog i produktivnog djelovanja u području umjetničke
produkcije ugrožene ekonomskom
krizom i nasilnim usmjeravanjem kulturnog sektora profitu. Navedeni koncept
pokušaj je podrške
umjetnicima kroz produkciju koja uz financiranje troškova
izrade radova ili provedbe ideja obuhvaća
i edukativnu komponentu. Već spomenuto malo i nerazvijeno umjetničko tržište, nepostojanje kolekcionarske prakse
i postojeći sistem obrazovanja uvjetuju
kompleksnije razvijen sistem podrške od financiranja
bez prateće logistike. Ovim projektom teži se uspostavljanju nedovoljno
razvijene razine komunikacije s umjetnicima te se elaborira osnovna djelatnost
Umjetničkog Inkubatora - podrška mladim suvremenim autorima, i
uspostavljanje modela izvaninstitucionalne edukacije koji bi pomogao u premošćivanju
jaza između standardnih obrazovnih modela i
postojećih odnosa na umjetničkoj sceni.
Predavanja i
radionice obuhvatile su analizu i praktične smjernice kulturne produkcije u
vrijeme krize korištenjem dvaju
pristupa: tzv. kreativne industrije s jedne strane (voditeljica Tena Razumović Žmara)
i angažirane umjetničke
produkcije koja se na prvi pogled ne čini kompatibilnom
novim trendovima kulturnih politika i programu Kreativne Europe (voditeljica
Irena Borić). U projektu se nije zaziralo od propitivanja
odnosa i utjecaja umjetnika na razvoj kreativnih industrija, ukoliko se time ne
kompromitira umjetnički integritet.
Ovim projektom bila
je namjera pružiti pozitivan primjer u smjeru razvoja
komunikacije s umjetnicima i poduzimanja akcija temeljenih na rezultatima
neposrednog specijaliziranog istraživanja.
Integracijom istraživačkog, edukacijskog i produkcijskog
procesa, kao i adekvatnom prezentacijom postignutog, nastojat će se i dalje ulagati u razumijevanje
okolnosti koje okružuju suvremenu
umjetničku praksu.
Program se provodi
u prostorima Galerije Inkubator u Tkalčićevoj 30, a radionica Irene Borić održana
je u prostorima Showrooma Galerije Nova u Teslinoj 7 u suradnji s kustoskim
kolektivom WHW.
7. 11. 2014.