Urban Cult
Cool&fun
marketing

Mogućnost produkcije umjetničkog rada u vrijeme redukcije javnih stredstava za kulturu

Kao što je bilo i najavljeno, 1.11. bila je konačna objava rezultata natječaja za produkciju u sklopu projekta StArt Up 2014. Produkcijska sredstva u iznosu od 2000HRK moći će iskoristiti Luka Kedžo.
Procjena voditelja projekta bila je kako se Luka svojim prijedlogom najviše približio onome što se kroz StArt Up pokušalo komunicirati; osvrnuo se na problem ekonomske krize i kritički postavio koncept rada istovremeno omogućivši intenzivan dijalog između umjetnika, producenata i naposlijetku publike.

"Odlučio sam se za taktiku aproprijacije u višestrukom smislu. Poučen krizom odlučio sam ovaj rad započeti sakupljanjem materijala, tj. građe koju imam do sada. Radi se o opremi za fotografiranje koja je pokvarena, fali joj neki dio, tj. pokvarena je a zbog manjka materijalnih sredstava svoj popravak neće doživjeti u tako skoroj budućnosti. Sve to su objekti koji su u svom vremenu vrijedili određenu svotu novca ali u trenu njihovog kvara oni, kao i ostali predmeti te vrste, postaju bezvrijedni… Samim time radi se prekid u naučenom sistemu korištenja stvari i vrednovanja objekata isključivo po njihovoj financijskoj vrijednosti. Isto tako omogućuje kreiranje, u fotografskom smislu, kamere koja ukida samu sebe što je zavrzlama koju smatram živom idejom." (L.K)

Odluku su donijeli Andrija Pernar, voditelj Galerije Inkubator, Martina Kontošić, voditeljica projekta, Irena Borić, nezavisna kustosica i voditeljica radionice StArt Up 1 i Tena Razumović-Žmara, menadžerica u kulturi i voditeljica radionice StArt Up 2. Finalisti natječaja bili su Ana Ratković, Antonija Dorbić, Barbara Ivković, Lav Paripović, tim Tomislav Šilipetar i August Popijač, tim Dominik Meštrović i Sara Livaić te tim Petra Šoltić i Livia Maričić. 27.11. 2014. biti će prezentacija novoproduciranog rada Luke Kedže i radova finalista koji su  pridonijeli dijalogu o poziciji umjetnika i produkcije umjetničkog rada u vrijeme krize.  

StArt Up 2014. je projekt Umjetničkog Inkubatora voditelja Andrije Pernara koji je uključivao edukaciju studenata ALU i najmlađe generacije umjetnika na području produkcije i samopromocije te produkciju jednog rada izabranog natječajem.            

U temelju projekta je istraživanje koje je Martina Kontošić provela 2012. godine na 31. Salonu mladih, Zagreb; istraživanje je dorađeno i aktualizirano novim anketnim upitnikom. Cilj istraživanja i ankete bilo je prikupiti podatke koji bi pomogli u oblikovanju modela izvaninstitucionalne edukativne, administrativne i produkcijske podrške mladim umjetnicima koji su pri kraju studija ili su u ranoj fazi karijere. Prema rezultatima tadašnjeg istraživanja najpotrebnijim alatima podrške umjetnici ocjenili su produkciju umjetničke proizvodnje, zastupanje prema institucijama, kolekcionarima i ostalim kupcima i praćenje i pisanje prijava na natječaje, rezidencije i stipendije.

Od Ministarstva kulture i lokalne samouprave najviše podrške očekivali su u području administracije i produkcije radova. Matična obrazovna ustanova može im ponuditi umrežavanje, što su očekivali i od udruga. Zaklade i fondove vidjeli su uglavnom kao producente radova, a galeriste i kolekcionare očekivano kao zastupnike na tržištu. Većina je neposredno nakon upisa Akademije uz stjecanje znanja pokušala započeti s izlaganjem radova. Pogledi na nastavak karijere nakon studija izrazito su se razlikovali. U rasponu od izuzetno pesimističnih do oprezno optimističnih spominjali su intenzivno izlaganje, različite suradnje, odlazak iz Hrvatske.

Uglavnom se nije zaziralo od komercijalne produkcije ukoliko se zadržava doza umjetničke autonomije. Upravo su rezultati iz 2012. godine, uz subjektivnu i empirijsku procjenu socio-ekonomske situacije u umjetničkoj produkciji i edukaciji, utjecali na oblikovanje StArt Up 2014. programa. U 2014., uslijed prolongirane ekonomske krize, ekonomski uvjeti umjetničke scene ostali su nepromijenjeni ili su čak lošiji od 2012. godine. Mladi umjetnici u ranoj fazi karijere suočavaju se s logističkim vakuumom koji uključuje površno poznavanje osnovnih administrativnih pravila i slabo poznavanje tržišnih odnosa i mogućnosti produkcije vlastitog rada.

Uzroci problema su neprilagođen obrazovni sustav koji, čak i ako dobro funkcionira u temeljnom obrazovanju, propušta pripremiti za karijeru u umjetnosti. Jednom kada se napusti utočište koje pruža Akademija nejasna postaje njihova formalna situacija. Malo, neobrazovano i neosviješteno tržište za posljedicu ima nejasan sustav kreiranja vrijednosti i određivanja honorara u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Pitanja autorskih prava i zaštita istih, nejasni modeli posredništva i prodaje, isplate honorara te porezne olakšice, legalan način sudjelovanja u tržišnim aktivnostima samo su neka otvorena pravna pitanja s kojima se umjetnik suočava prilikom izlaska na tržište. U obzir također treba uzeti i ograničene financijske mogućnosti, s obzirom na mladost i ranu fazu karijere. Nezadovoljstvo načinom sudjelovanja u komercijalnoj produkciji jedan je od faktora koji utječe na pesimističan stav o nastavku karijere u umjetnosti.  

Usporedbom istraživanja iz 2012. i 2014. primjećuje se kako su umjetnici trenutno skloniji ulagati svoje vrijeme u izvaninstitucionalno obrazovanje. Administrativni pritisak brojnih natječaja još je uvijek problem s kojim se vjerojatno dodatnom edukacijom pokušavaju nositi. Trend insistiranja na samoodrživosti čak i neprofitnih organizacija i institucija vjerojatno je utjecao na (prisilnu ili svojevoljnu) veću sklonost prema kreativnim industrijama, ali pod uvjetom zadržavanja umjetničkog integriteta.              

Slijedom naučenog StArt Up 2014. je kroz dvije radionice nastojao umjetnicima odabranim kroz natječaj pružiti početne alate u svrhu solidarnog i produktivnog djelovanja u području umjetničke produkcije ugrožene ekonomskom krizom i nasilnim usmjeravanjem kulturnog sektora profitu. Navedeni koncept pokušaj je podrške umjetnicima kroz produkciju koja uz financiranje troškova izrade radova ili provedbe ideja obuhvaća i edukativnu komponentu. Već spomenuto malo i nerazvijeno umjetničko tržište, nepostojanje kolekcionarske prakse i postojeći sistem obrazovanja uvjetuju kompleksnije razvijen sistem podrške od financiranja bez prateće logistike. Ovim projektom teži se uspostavljanju nedovoljno razvijene razine komunikacije s umjetnicima te se elaborira osnovna djelatnost Umjetničkog Inkubatora - podrška mladim suvremenim autorima, i uspostavljanje modela izvaninstitucionalne edukacije koji bi pomogao u premošćivanju jaza između standardnih obrazovnih modela i postojećih odnosa na umjetničkoj sceni.            

Predavanja i radionice obuhvatile su analizu i praktične smjernice kulturne produkcije u vrijeme krize korištenjem dvaju pristupa: tzv. kreativne industrije s jedne strane (voditeljica Tena Razumović Žmara) i angažirane umjetničke produkcije koja se na prvi pogled ne čini kompatibilnom novim trendovima kulturnih politika i programu Kreativne Europe (voditeljica Irena Borić). U projektu se nije zaziralo od propitivanja odnosa i utjecaja umjetnika na razvoj kreativnih industrija, ukoliko se time ne kompromitira umjetnički integritet.  

Ovim projektom bila je namjera pružiti pozitivan primjer u smjeru razvoja komunikacije s umjetnicima i poduzimanja akcija temeljenih na rezultatima neposrednog specijaliziranog istraživanja. Integracijom istraživačkog, edukacijskog i produkcijskog procesa, kao i adekvatnom prezentacijom postignutog, nastojat će se i dalje ulagati u razumijevanje okolnosti koje okružuju suvremenu umjetničku praksu.  

Program se provodi u prostorima Galerije Inkubator u Tkalčićevoj 30, a radionica Irene Borić održana je u prostorima Showrooma Galerije Nova u Teslinoj 7 u suradnji s kustoskim kolektivom WHW. 

7. 11. 2014.
Marketing
marketing
Tražiš Posao?
Ponuda
Poslova!

jooble