Urban Cult
Izložbe
marketing

Zlatko Kozina – potraga za neuhvatljivim ili vjenčanje Odiseja i Kasandre

U petak, 22.02.2013. prilikom otvorenja izložbe u 18:00 sati biti će održana prezentacija knjige "Odgajanje pogleda" Zlatka Kozine. Knjigu će predstaviti Boris Bosančić.
Osječka izložba slavonsko-brodskog umjetnika Zlatka Kozine može biti svašta, možemo je doživjeti i interpretirati na različite načine, ali zasigurno ne kao uobičajenu i tradicionalnu. Veliki raspon dimenzija djela, od višemetarsko-prostornih površina do minijatura, različiti materijali i tehnike, od klasičnih do suvremenih, mnogobrojni utjecaji pojedinih likovnih disciplina i vrsta (slika i crtež, strip, karikatura, grafiti …), kao i nekonzistentni autorski rukopis(i), uz raznorodne stilske i stilemske inačice (slikarstvo geste, apstraktni ekspresionizam, tašizam, enformel, automatizam, (nad)realizam …), izložbu već u startu označuju kao nesvakidašnju.

Pridodamo li tome scenografičnost postava u kome su slike i crteži tek dio instalacijskih sveukupnosti, kao i literarni sadržaj izložbe koja ima ''priču'' i izvan okvira samih djela, dobili smo izložbenu situaciju koju je Kozina nazvao Internal affairs – riješeni & neriješeni slučajevi. O čemu je riječ? Internal affairs (unutrašnji poslovi ili nadzor) je, kako navodi Kozina, anglo-američki naziv za službe u policiji koje istražuju slučajeve kršenja zakona od strane pripadnika te iste policije. Kozinin alter ego je detektiv Blarcsy koji takve slučajeve ''nepoštivanja zakona'' istražuje. Riječ je o persiflaži vodviljskog tipa, o duhovitom izrugivanju, u ovom slučaju na osobni račun, tj. o paraboličnom uprizorenju stanja u suvremenoj umjetnosti na primjeru vlastitih umjetničkih radova. U tom su igrokazu, gdje sliko-crteži funkcioniraju kao likovi koji nose radnju, kao ''slučajevi'', uloge manihejski podijeljene na one ''koji se svojom umjetnošću bave uvijek u istom stilu kako ne bi zbunjivali ljude'', a žive u zatvoru koji se zove ''Onoštoodmeneočekuju'' i pojedince koji su ''neprilagođeni i od svih odbačeni''.

Osim djela, ulogu ima i autor koji je shizofreno rascijepljen na umjetnika i moćnog curomaga (istovremeno kustos i mag (čarobnjak), onaj koji ''standardizira društvene deformacije'' ili odlučuje o onome što jest i što nije (umjetnost). Tu se Kozinina rola likovnog kritičara, tj. teoretičara likovnih umjetnosti i povijesti moderne/suvremene umjetnosti ili čak kulturologa (upozoravamo na nedavno objavljenu knjigu Kozininih tekstova Odgajanje pogleda), isprepliće i preklapa s njegovom ulogom umjetnika. Zbog toga gotovo sva djela izgledaju nedovršeno, nedorađeno (i postavljaju pitanje staro koliko i slikarstvo: kada je slika gotova?), skicozno nepretenciozno i/ili neobavezno, jer su tek zaustavljeni trag procesa koji je prvenstveno mentalan, a tek onda aleatoričko likovni. U tom su pogledu nadogradnje slika i crteža tekstovima ilustrativne, jer p(r)okazuju autorovu zapitanost nad temeljnim pojmovima i ikonama današnje umjetnosti. U jednom dubljem teorijskom strukturalnom umreženju, Kozina pokušava razložiti modernističku i neomodernističku paradigmu (prepoznatljiv autorski rukopis, motivski i oblikovni redukcionizam, postupno zrenje, kodno jedinstvo elemenata oblikovnih struktura slike …), kao sindrom nametnutih društvenih dogovora (konvencija) u umjetnosti koji funkcionira i na područjima suvremene i recentne umjetnosti, a uvukao se i u pore onoga što nazivamo postmodernom.

Ne nudi nam odgovore, već samo postavlja pitanja – sumnja u ono što danas smatramo vrhuncima umjetnosti, ali se – paradoksalno, budući da znamo da istinska vjera ne postoji bez duboke sumnje – sam  razotkriva kao osoba koja vjeruje u umjetnost, u njezino poslanje i smisao. Odisejeva lutanja i traženja čiji je cilj povratak u sigurnost i toplinu doma, kao i Kasandrina sudbina proročice koja nikome ne može podariti plodove svog talenta čitanja budućnosti, dobrodošle su metafore koje – ujedinjene - možemo aplicirati na metamitologijsku strukturu ove izložbe. Kao i Odisej i Kozina je u potrazi za sigurnošću smisla, ali mu – kao i Kasandri – nije dano da nam taj smisao  prenese. Jer dosljedno razlaganje umjetničkih konvencija (''rastakanje proceduralne avangarde 21. stoljeća'', kako autor navodi), ne može stvoriti ništa drugo doli nove konvencije, a to je ono čega se Kozina grozi i u toj dubokoj sumnji istinskog vjernika umjetnosti daje nam jedino što može – zajedničku istragu, put koji je ujedno i cilj.  
Berislav Valušek

Izložba ostaje otvorena do 16.01.2013.
Ulaz na sva događanja je besplatan.
Radno vrijeme galerije:
četvrtak - nedjelja 17:00 - 20:00h
Galerija Kazamat, Jagićeva 2, Osijek

20. 2. 2013.
Marketing
marketing
Tražiš Posao?
Ponuda
Poslova!

jooble