Urban Cult
Izložbe
marketing

Izložba Petra Đakulovića "Poetika svakodnevice"

Otvorenje izložbe slika Petra Đakulovića, naziva "Poetika svakodnevice", održati će se 11. svibnja 2012. u krčkoj Galeriji Decumanus s početkom u 21.00 sat. Izložbu organizira Centar za kulturu Grada Krka.
Petar Đakulović rođen je 1980. u Rijeci. Prve ozbiljnije crtačke korake radi 1997. uz pratnju Tatjane Kostanjević u njezinoj radionici da bi nakon završene gimnazije kratko skrenuo sa svog umjetničkoga puta završivši Tehnički fakultet. Godine 2009. završava i Accademia di belle arti di Venezia, smijer slikarstvo u klasi profesora Carla Di Raca. Izlagao je samostalno i grupno, te je dobitnik nekolicine nagrada. Živi i radi u Rijeci.


Više o izložbi:

Pop art danas
| Vratimo se na trenutak vremenu kada su nebrojene segmente popularne kulture, odosno više ili manje sliko­pisnu svakodnevicu, početkom druge polovice prošlog stoljeća bilježili neki od velikana još jednom revitilizirane figurativne liko­vnosti. Bio je to agresivan početak anti-ikonoklazma koji će uskoro trijumfirati u svojoj socrealističkoj, a ujedno i hiperrealističkoj maniri: prvi uzdižući ljevičarske ideale, a drugi jasno demonstrirajući snagu kapitala, kasnije njezinu otužnu neodrživost. Đakulovićeve figu­racije, ako se prelista takva postmodernistička slikarska tradicija, postaju posve razumljive, jer u njegovu slučaju izdvojili smo, Gom­brichovim riječnikom sugerirano, “shemu”.

Naime, prepoznavanje i stvaranje, kako nas ovaj poznati antihistoricist uči, nisu isto, a da bismo nešto uopće mogli stvoriti, u odnosu na prepoznati, mo­ramo posjedovati razrađen sustav dogovorenih konceptualnih znakova. Ako tako posložimo stvari, postaje nam jasno da bogatu paletu svojih “shema” Đakulović crpi iz evoluiranog popartističkog nasljeđa dajući još jednom priznanje onom svakodnevnom, sve­prisutnom, hiperrealnom. No svakodnevnica je bitno izmijenila svoje konture ukoliko se i one u međuvremenu nisu posve ra­sule. Jasnoća i slatka banalnost tako su ustuknule pred naletom fantastičnog (jer fantastično postaje realnije od samog realnog) kako bi se što vjernije ocrtalo opće urušavanje.

Međutim, ono što i nadalje ostaje isto, ili barem slično, nedvojebeno je smisao za humor/ironiju, i to uglavnom kao reakcija na sveprisutan ap­surd. No, to nije čitava geneza. U Đakulovićevim slikama, osim one popularne nazire se upliv još jedne poznate tradicije. One nadrealističke. Odnos popularnog, realnog i hiperrealnog, te nadrealnog više je nego specifičan, a kao takav snažno eksploati­ran. Predstavljanje nadrealnog iz hiperrealističke perspektive ili hiperrealističkog iz perspektive nadrealnog danas je čest model. Elegično-uznemirujući motivi iz uradaka Shirin Neshat, oživaljavanje subkultura iz poznatog Ballardovog romana, torture-porn horor­ci, found-footage manira, Barneyeve instalacije, te Helnwei­nova ili LaChapelleova fotografija, jasno govore tome u prilog. Đakulovićeva platna na tom su tragu.

S jedne strane možebitne dnevničke ilustracije, portreti grada, kontemplacija, hiperreali­zam, ikone i ikoničnost, a s druge neobičnost na putu k suludosti, fantastičnost, pomaknuta dekadentnost, pa čak i zbunjujuća nedorečenost. Ovdje se radi o oslikanoj stvarnosti koja to nije, ali i fantaziji koja to nije. Jednom riječju fantazmogoriji u kojoj sve biva i moguće, i nemoguće. Dekonstrukcija “per se”. Jer njezin karakter leži u uspoređivanju suprotnosti i konačnoj demonstraciji kako one ne postoje - nikad nisu. Upravo ovdje nazire se bit svakodnevice uhvaćene u Đakulovićevim slikama (njezina poetika i njezina eti­ka). Ona, promatrana kroz Derridinu prizimu, ujedno je hiperrealna i fantastična, pozitivna i negativna, jednostavna i pretenciozna. Ukratko, postmodernistička? Igor Gržetić

7. 5. 2012.
Marketing
marketing
Tražiš Posao?
Ponuda
Poslova!

jooble